Other Translations: Deutsch , English

From:

PreviousNext

Dīgha Nikāya 14 Dīgha nikāya 14

Mahāpadānasutta Govor o velikom podvigu

1. Pubbenivāsapaṭisaṁyuttakathā

Evaṁ me sutaṁ—

ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme karerikuṭikāyaṁ. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika, u kolibi kraj ružinog grma.

Atha kho sambahulānaṁ bhikkhūnaṁ pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkantānaṁ karerimaṇḍalamāḷe sannisinnānaṁ sannipatitānaṁ pubbenivāsapaṭisaṁyuttā dhammī kathā udapādi: Onda se, kad su završili prošenje hrane, posle obroka, veća grupa monaha okupila i posedala u okrugloj dvorani kraj ružinog grma, te zapodenuše razgovor o prethodnim životima:

“itipi pubbenivāso, itipi pubbenivāso”ti. „Ovakav je bio prethodni život, onakav je bio prethodni život.”

Assosi kho bhagavā dibbāya sotadhātuyā visuddhāya atikkantamānusikāya tesaṁ bhikkhūnaṁ imaṁ kathāsallāpaṁ. I Blaženi duhovnim uhom, koje je pročišćeno i nadmašuju ljudsko, doču taj prijateljski razgovor monaha.

Atha kho bhagavā uṭṭhāyāsanā yena karerimaṇḍalamāḷo tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā paññatte āsane nisīdi, nisajja kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Onda on ustade sa mesta na kojem je sedeo i otide do okrugle dvorane kraj ružinog grma. Kada je stigao, sede na pripremljeno mesto, pa ovako reče monasima:

“kāya nuttha, bhikkhave, etarahi kathāya sannisinnā; kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti? „Monasi, radi kakvog razgovora ste se ovde okupili? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?”

Evaṁ vutte, te bhikkhū bhagavantaṁ etadavocuṁ: Na to monasi odgovoriše:

“idha, bhante, amhākaṁ pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkantānaṁ karerimaṇḍalamāḷe sannisinnānaṁ sannipatitānaṁ pubbenivāsapaṭisaṁyuttā dhammī kathā udapādi: „Poštovani gospodine, kad smo završili prošenje hrane, posle obroka, ovde smo se okupili i zapodenuli razgovor o prethodnim životima:

‘itipi pubbenivāso itipi pubbenivāso’ti. „Ovakav je bio prethodni život, onakav je bio prethodni život.”

Ayaṁ kho no, bhante, antarākathā vippakatā. Atha bhagavā anuppatto”ti. O tome smo razgovarali, poštovani gospodine, pre nego što je Blaženi došao.”

“Iccheyyātha no tumhe, bhikkhave, pubbenivāsapaṭisaṁyuttaṁ dhammiṁ kathaṁ sotun”ti? „Želite li, monasi, da čujete priču o prethodnim životima?”

“Etassa, bhagavā, kālo; etassa, sugata, kālo; „Za to je, Blaženi, sada pravi trenutak! Za to je, Srećni, sada pravi trenutak!

yaṁ bhagavā pubbenivāsapaṭisaṁyuttaṁ dhammiṁ kathaṁ kareyya, bhagavato sutvā bhikkhū dhāressantī”ti. Ono što o prethodnim životima monasi čuju od Blaženog, to će dobro zapamtiti.”

“Tena hi, bhikkhave, suṇātha sādhukaṁ manasi karotha bhāsissāmī”ti. „Onda poslušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”

“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine,” odgovoriše monasi.

Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:

“Ito so, bhikkhave, ekanavutikappe yaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. „Pre devedeset jednog eona se Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Ito so, bhikkhave, ekatiṁse kappe yaṁ sikhī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. Pre trideset jednog eona se Buda Sikhī, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Tasmiññeva kho, bhikkhave, ekatiṁse kappe vessabhū bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. U istom tom trideset prvom eonu se Buda Vesabhū, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Imasmiññeva kho, bhikkhave, bhaddakappe kakusandho bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. A u ovom blagoslovenom eonu se Buda Kakusandha, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Imasmiññeva kho, bhikkhave, bhaddakappe koṇāgamano bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. U istom ovom blagoslovenom eonu se Buda Koṇāgamana, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Imasmiññeva kho, bhikkhave, bhaddakappe kassapo bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. U istom ovom blagoslovenom eonu se Buda Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Imasmiññeva kho, bhikkhave, bhaddakappe ahaṁ etarahi arahaṁ sammāsambuddho loke uppanno. U istom ovom blagoslovenom eonu sam se, monasi, i ja, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi, khattiyakule udapādi. Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, bio je rođen kao plemići, u plemićkoj porodici.

Sikhī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi, khattiyakule udapādi. Buda Sikhī, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Vessabhū, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi, khattiyakule udapādi. Buda Vesabhū, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Kakusandho, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho brāhmaṇo jātiyā ahosi, brāhmaṇakule udapādi. Bude Kakusandha,plemeniti i potpuno probuđeni, bi je rođen kao brahman, u brahmanskoj porodici.

Koṇāgamano, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho brāhmaṇo jātiyā ahosi, brāhmaṇakule udapādi. Buda Koṇāgamana, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Kassapo, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho brāhmaṇo jātiyā ahosi, brāhmaṇakule udapādi. Buda Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Ahaṁ, bhikkhave, etarahi arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosiṁ, khattiyakule uppanno. Ja sam, međutim, plemenit i potpuno probuđen, rođen kao plemić, u plemićkoj porodici.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi. Monasi, Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, bio je iz Koṇḍañña klana.

Sikhī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi. Buda Sikhī, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Vessabhū, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi. Buda Vesabhū, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Kakusandho, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho kassapo gottena ahosi. Buda Kakusandha, plemeniti i potpuno probuđeni, bio je iz Kassapa klana.

Koṇāgamano, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho kassapo gottena ahosi. Buda Koṇāgamana, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Kassapo, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho kassapo gottena ahosi. Buda Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, takođe.

Ahaṁ, bhikkhave, etarahi arahaṁ sammāsambuddho gotamo gottena ahosiṁ. A ja sam iz Gotama klana.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asītivassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Monasi, Buda Vipassī je živeo 80.000 godina.

Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa sattativassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Buda Sikhī je živeo 70.000 godina.

Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa saṭṭhivassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Buda Vessabhū je živeo 60.000 godina.

Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa cattālīsavassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Buda Kakusandha je živeo 40.000 godina.

Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tiṁsavassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Buda Koṇāgamana je živeo 30.000 godina.

Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa vīsativassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Buda Kassapa je živeo 20.000 godina.

Mayhaṁ, bhikkhave, etarahi appakaṁ āyuppamāṇaṁ parittaṁ lahukaṁ; yo ciraṁ jīvati, so vassasataṁ appaṁ vā bhiyyo. A moj vek je sada kratak, beznačajan, prođe za tren. Onaj ko danas dugo živi, taj poživi sto godina ili malo duže od toga.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho pāṭaliyā mūle abhisambuddho. Monasi, Buda Vipassī je postao probuđen u podnožju pāṭaliyā drveta.

Sikhī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho puṇḍarīkassa mūle abhisambuddho. Buda Sikhī je postao probuđen u podnožju puṇḍarīka drveta.

Vessabhū, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho sālassa mūle abhisambuddho. Buda Vessabhū je postao probuđen u podnožju sālovog drveta.

Kakusandho, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho sirīsassa mūle abhisambuddho. Buda Kakusandha je postao probuđen u podnožju sirīsa drveta.

Koṇāgamano, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho udumbarassa mūle abhisambuddho. Buda Koṇāgamana je postao probuđen u podnožju udumbara drveta.

Kassapo, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho nigrodhassa mūle abhisambuddho. Buda Kassapa je postao probuđen u podnožju nigrodha drveta.

Ahaṁ, bhikkhave, etarahi arahaṁ sammāsambuddho assatthassa mūle abhisambuddho. A ja sam postao probuđen u podnožju assattha drveta.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa khaṇḍatissaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Monasi, Buda Vipassī je imao Khaṇḍu i Tissu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa abhibhūsambhavaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Buda Sikhi je imao Abhibhū i Sambhavu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa soṇuttaraṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Buda Vessabhu je imao Soṇu i Uttaru kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa vidhurasañjīvaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Buda Kakusandha je imao Vidhuru i Sañjīvu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa bhiyyosuttaraṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Buda Koṇāgamana je imao Bhiyyosu i Uttaru kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tissabhāradvājaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Buda Kassapa je imao Tissu i Bhāradvāđu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Mayhaṁ, bhikkhave, etarahi sāriputtamoggallānaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. I ja sada imam Sāriputtu i Moggallānu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi bhikkhusatasahassaṁ, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni. Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Monasi, Buda Vipassī je imao tri zajednice svojih učenika. Jedna od 6.800.000, jedna od 100.000 i jedna od 80.000 učenika. I svaki od njih uklonio je sve nečistoće uma.

Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi bhikkhusatasahassaṁ, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sattatibhikkhusahassāni. Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Sikhī je imao tri zajednice svojih učenika. Jedna od 100.000, jedna od 80.000 i jedna od 70.000 učenika. I svaki od njih uklonio je sve nečistoće uma.

Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sattatibhikkhusahassāni, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi saṭṭhibhikkhusahassāni. Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Vessabhū je imao tri zajednice svojih učenika. Jedna od 80.000, jedna od 70.000 i jedna od 60.000 učenika. I svaki od njih uklonio je sve nečistoće uma.

Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi cattālīsabhikkhusahassāni. Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Kakusandha je imao jednu zajednicu svojih učenika. Njih 40.000 i svaki je uklonio sve nečistoće uma.

Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi tiṁsabhikkhusahassāni. Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Koṇāgamana je imao jednu zajednicu svojih učenika. Njih 30.000 i svaki je uklonio sve nečistoće uma.

Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi vīsatibhikkhusahassāni. Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Kassapa je imao jednu zajednicu svojih učenika. Njih 20.000 i svaki je uklonio sve nečistoće uma.

Mayhaṁ, bhikkhave, etarahi eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aḍḍhateḷasāni bhikkhusatāni. Mayhaṁ, bhikkhave, ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. I ja sada imam jednu zajednicu učenika. Njih 1.250 i svaki je uklonio sve nečistoće uma.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asoko nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Monasi, Buda Vipassī je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Asoka.

Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa khemaṅkaro nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Buda Sikhi je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Khemaṅkara.

Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa upasanto nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Buda Vessabhū je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Upasanta.

Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa buddhijo nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Buda Kakusandha je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Buddhiđa.

Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa sotthijo nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Buda Koṇāgamana je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Sotthiđa.

Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa sabbamitto nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Buda Kassapa je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Sabbamitta.

Mayhaṁ, bhikkhave, etarahi ānando nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. I ja sada imam kao ličnog pratioca monaha po imenu Ānanda.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa bandhumā nāma rājā pitā ahosi. Monasi, otac Bude Vipassīja bio je kralj Bandhuma,

Bandhumatī nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Bandhumatī.

Bandhumassa rañño bandhumatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. Kralj Bandhuma je vladao iz svoje prestonice po imenu Bandhumatī.

Sikhissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa aruṇo nāma rājā pitā ahosi. Otac Bude Sikhija bio je kralj Aruṇa,

Pabhāvatī nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Pabhāvatī.

Aruṇassa rañño aruṇavatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. Kralj Aruṇa  je vladao iz svoje prestronice po imenu Aruṇavatī.

Vessabhussa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa suppatito nāma rājā pitā ahosi. Otac Bude Vesabhūa bio je kralj Suppatita,

Vassavatī nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Vassavatī.

Suppatitassa rañño anomaṁ nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. Kralj Suppatita je vladao iz svoje prestonici po imenu Anoma.

Kakusandhassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa aggidatto nāma brāhmaṇo pitā ahosi. Otac Bude Kakusandhe bio je brahman Aggidatta,

Visākhā nāma brāhmaṇī mātā ahosi janetti. a majka brahmanka Visākhā.

Tena kho pana, bhikkhave, samayena khemo nāma rājā ahosi. U to vreme vladao je kralj Khema

Khemassa rañño khemavatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. i on je vladao iz svoje prestonici po imenu Khemavatī.

Koṇāgamanassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa yaññadatto nāma brāhmaṇo pitā ahosi. Otac Bude Konāgamane bio je brahman Yaññadatta,

Uttarā nāma brāhmaṇī mātā ahosi janetti. a majka brahmanka Uttarā.

Tena kho pana, bhikkhave, samayena sobho nāma rājā ahosi. U to vreme vladao je kralj Sobha

Sobhassa rañño sobhavatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. i on je vladao iz svoje prestonici po imenu Sobhavatī.

Kassapassa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa brahmadatto nāma brāhmaṇo pitā ahosi. Otac Bude Kassape bio je brahman Brahmadatta,

Dhanavatī nāma brāhmaṇī mātā ahosi janetti. a majka brahmanka Dhanavatī.

Tena kho pana, bhikkhave, samayena kikī nāma rājā ahosi. U to vreme vladao je kralj Kikī

Kikissa rañño bārāṇasī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. i on je vladao iz svoje prestonici po imenu Bārāṇasi.

Mayhaṁ, bhikkhave, etarahi suddhodano nāma rājā pitā ahosi. I moj otac sada je kralj Suddhodana,

Māyā nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Māya.

Kapilavatthu nāma nagaraṁ rājadhānī ahosī”ti. I on vlada iz svoje prestonici po imenu Kapilavatthu.”

Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.

Idaṁ vatvāna sugato uṭṭhāyāsanā vihāraṁ pāvisi. Potom Srećni ustade sa mesta na kojem je sedeo, pa otide u svoju kolibu.

Atha kho tesaṁ bhikkhūnaṁ acirapakkantassa bhagavato ayamantarākathā udapādi: Ubrzo pošto je Blaženi otišao, monasi povedoše ovakav razgovor:

“acchariyaṁ, āvuso, abbhutaṁ, āvuso, tathāgatassa mahiddhikatā mahānubhāvatā. „Zadivljujuća je, prijatelji, čudesna je snaga i moć Blaženog.

Yatra hi nāma tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarissati, nāmatopi anussarissati, gottatopi anussarissati, āyuppamāṇatopi anussarissati, sāvakayugatopi anussarissati, sāvakasannipātatopi anussarissati: On je u stanju da se seti porekla, imena, klana, dužine života, glavnih učenika, zajednica sledbenika Buda iz prošlosti, koji su postali potpuno oslobođeni, presekli svako nekontrolisano umnožavanje misli, presekli tok mentalnih nečistoća, zaustavili krug preporađanja i nadišli svaku patnju:

‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī’”ti. ’Ovakvo je bilo poreklo tog Bude, ovako se zvao, iz tog je klana bio, ovakvi su mu bili postupci, ovakvi kvaliteti, ovakva mudrost, ovakvo boravište, ovakvo oslobođenje’.

“Kiṁ nu kho, āvuso, tathāgatasseva nu kho esā dhammadhātu suppaṭividdhā, yassā dhammadhātuyā suppaṭividdhattā tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: ‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī’ti, Prijatelji, da li je zato što je potpuno pronikao u prirodu ovoga sveta, Tathāgata u stanju da sve ovo zna o Budama iz prošlosti?

udāhu devatā tathāgatassa etamatthaṁ ārocesuṁ, yena tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: ‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī’”ti. Ili su mu sve to ispričala božanstva?”

Ayañca hidaṁ tesaṁ bhikkhūnaṁ antarākathā vippakatā hoti. Ali, na kraju, razgovor među monasima ostade nezavršen.

Atha kho bhagavā sāyanhasamayaṁ paṭisallānā vuṭṭhito yena karerimaṇḍalamāḷo tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā paññatte āsane nisīdi. Onda uveče, Blaženi izađe iz osame, pa opet otide do okrugle dvorane kraj ružinog grma. Kada je stigao, sede na pripremljeno mesto,

Nisajja kho bhagavā bhikkhū āmantesi: pa ovako reče monasima:

“kāya nuttha, bhikkhave, etarahi kathāya sannisinnā; kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti? „Monasi, radi kakvog razgovora ste se ovde okupili? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?”

Evaṁ vutte, te bhikkhū bhagavantaṁ etadavocuṁ: Na to monasi odgovoriše:

“idha, bhante, amhākaṁ acirapakkantassa bhagavato ayaṁ antarākathā udapādi: „Poštovani gospodine, ubrzo pošto je Blaženi otišao, među nama se poveo ovakav razgovor:

‘acchariyaṁ, āvuso, abbhutaṁ, āvuso, tathāgatassa mahiddhikatā mahānubhāvatā. „Zadivljujuća je, prijatelji, čudesna je snaga i moć Blaženog.

Yatra hi nāma tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarissati, nāmatopi anussarissati, gottatopi anussarissati, āyuppamāṇatopi anussarissati, sāvakayugatopi anussarissati, sāvakasannipātatopi anussarissati: On je u stanju da se seti porekla, imena, klana, dužine života, glavnih učenika, zajednica sledbenika Buda iz prošlosti, koji su postali potpuno oslobođeni, presekli svako nekontrolisano umnožavanjo misli, presekli tok mentalnih nečistoća, zaustavili krug preporađanja i nadišli svaku patnju:

“evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī”ti. ’Ovakvo je bilo poreklo tog Bude, ovako se zvao, iz tog je klana bio, ovakvi su mu bili postupci, ovakvi kvaliteti, ovakva mudrost, ovakvo boravište, ovakvo oslobođenje’.

Kiṁ nu kho, āvuso, tathāgatasseva nu kho esā dhammadhātu suppaṭividdhā, yassā dhammadhātuyā suppaṭividdhattā tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: Prijatelji, da li je zato što je potpuno pronikao u prirodu ovoga sveta, Tathāgata u stanju da sve ovo zna o Budama iz prošlosti?

“evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī”ti.

Udāhu devatā tathāgatassa etamatthaṁ ārocesuṁ, yena tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: Ili su mu sve to ispričala božanstva?”

“evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī”’ti?

Ayaṁ kho no, bhante, antarākathā vippakatā, atha bhagavā anuppatto”ti. O tome smo razgovarali, poštovani gospodine, pre nego što je Blaženi došao.”

“Tathāgatassevesā, bhikkhave, dhammadhātu suppaṭividdhā, yassā dhammadhātuyā suppaṭividdhattā tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: „Monasi, zato što je potpuno pronikao u prirodu ovoga sveta, Tathāgata je u stanju da sve ovo zna o Budama iz prošlosti?

‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī’ti.

Devatāpi tathāgatassa etamatthaṁ ārocesuṁ, yena tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati: Isto to su mu ispričala božanstva o Budama iz prošlosti.

‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ itipi, evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ itipī’ti.

Iccheyyātha no tumhe, bhikkhave, bhiyyoso mattāya pubbenivāsapaṭisaṁyuttaṁ dhammiṁ kathaṁ sotun”ti? „Želite li, monasi, da čujete priču o prethodnim životima?”

“Etassa, bhagavā, kālo; etassa, sugata, kālo; „Za to je, Blaženi, sada pravi trenutak! Za to je, Srećni, sada pravi trenutak!

yaṁ bhagavā bhiyyoso mattāya pubbenivāsapaṭisaṁyuttaṁ dhammiṁ kathaṁ kareyya, bhagavato sutvā bhikkhū dhāressantī”ti. Ono što o prethodnim životima monasi čuju od Blaženog, to će dobro zapamtiti.”

“Tena hi, bhikkhave, suṇātha, sādhukaṁ manasi karotha, bhāsissāmī”ti. „Onda poslušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”

“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine,” odgovoriše monasi.

Bhagavā etadavoca: A Blaženi im ovako reče:

“Ito so, bhikkhave, ekanavutikappe yaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. „Pre devedeset jednog eona se Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi, khattiyakule udapādi. Bio je rođen kao plemići, u plemićkoj porodici.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi. Bio je iz Koṇḍañña klana

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asītivassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. i poživeo 80.000 godina.

Vipassī, bhikkhave, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho pāṭaliyā mūle abhisambuddho. Buda Vipassī je postao probuđen u podnožju pāṭaliyā drveta.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa khaṇḍatissaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Imao je Khaṇḍu i Tissu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ. Imao je takođe tri zajednice svojih učenika.

Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi bhikkhusatasahassaṁ, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni. Jedna od 6.800.000, jedna od 100.000 i jedna od 80.000 učenika.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. I svaki od njih uklonio je sve nečistoće uma.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asoko nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko. Monasi, Buda Vipassī je imao kao ličnog pratioca monaha po imenu Asoka.

Vipassissa, bhikkhave, bhagavato arahato sammāsambuddhassa bandhumā nāma rājā pitā ahosi. Otac Bude Vipassīja bio je kralj Bandhuma,

Bandhumatī nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Bandhumatī.

Bandhumassa rañño bandhumatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. Kralj Bandhuma je vladao iz svoje prestonice po imenu Bandhumatī.

2. Bodhisattadhammatā 2. Priroda bodhisatte

Atha kho, bhikkhave, vipassī bodhisatto tusitā kāyā cavitvā sato sampajāno mātukucchiṁ okkami. I tako, monasi, pošto je preminuo na Tusita nebu, bodhisatta Vipassī se, svestan i s jasnim razumevanjem, preporodio u materici svoje majke.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto tusitā kāyā cavitvā mātukucchiṁ okkamati. Monasi, kada se bodhisatta, svestan i s jasnim razumevanjem, preporodi u materici svoje majke,

Atha sadevake loke samārake sabrahmake sassamaṇabrāhmaṇiyā pajāya sadevamanussāya appamāṇo uḷāro obhāso pātubhavati atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokolenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi, priroda stvari jeste i da se u tom svetu javi velika, snažna svetlost.

Yāpi tā lokantarikā aghā asaṁvutā andhakārā andhakāratimisā, yatthapime candimasūriyā evaṁmahiddhikā evaṁmahānubhāvā ābhāya nānubhonti, tatthapi appamāṇo uḷāro obhāso pātubhavati atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. I čak u tom bezdanom prostoru između svetova, praznom, sumornom i potpuno mračnom, gde mesec i sunce, koliko god bili moćni i sjajni, ne mogu učiniti da njihova svetlost prodre – i tu se velika, snažna svetlost koja nadmašuje sjaj božanstava pojavila.

Yepi tattha sattā upapannā, tepi tenobhāsena aññamaññaṁ sañjānanti: ‘aññepi kira, bho, santi sattā idhūpapannā’ti. A bića koja su se tamo preporodila, ugledaše jedna druge u tom svetlu: „Zaista, i drugih bića ovde ima.”

Ayañca dasasahassī lokadhātu saṅkampati sampakampati sampavedhati. Appamāṇo ca uḷāro obhāso loke pātubhavati atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. Čitav sistem deset hiljada svetova se zatresao, zaljuljao i zadrhtao i u njemu se velika, snažna svetlost koja nadmašuje sjaj božanstava pojavila.’

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, cattāro naṁ devaputtā catuddisaṁ rakkhāya upagacchanti: ‘mā naṁ bodhisattaṁ vā bodhisattamātaraṁ vā manusso vā amanusso vā koci vā viheṭhesī’ti. Monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da četiri mlada božanstva dođu da stražare na sve četiri strane sveta, razmišljajući: ’Neka nijedno ljudsko ili neljudsko biće, niti bilo ko drugi, ne može da povredi bodhisattu ili njegovu majku’.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, pakatiyā sīlavatī bodhisattamātā hoti, viratā pāṇātipātā, viratā adinnādānā, viratā kāmesumicchācārā, viratā musāvādā, viratā surāmerayamajjappamādaṭṭhānā. Monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da ona postane izuzetno čedna, odustane od ubijanja, uzimanja onoga što joj nije dato, od zloupotrebe čulnih zadovoljstava, zloupotrebe govora i konzumiranja svega što izaziva stanje omamljenosti. Takva je priroda stvari.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, na bodhisattamātu purisesu mānasaṁ uppajjati kāmaguṇūpasaṁhitaṁ, anatikkamanīyā ca bodhisattamātā hoti kenaci purisena rattacittena. Monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da nijedna strašću ispunjena misao vezana za muškarce nije se javila u njoj i ona sama bila je nedostupna bilo kojem muškarcu obuzetom strašću.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, lābhinī bodhisattamātā hoti pañcannaṁ kāmaguṇānaṁ. Sā pañcahi kāmaguṇehi samappitā samaṅgībhūtā paricāreti. Monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da se ona prepusti pet struna zadovoljstva čula, da je njima obasuta i opskrbljena, da u njima uživa.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, na bodhisattamātu kocideva ābādho uppajjati. Sukhinī bodhisattamātā hoti akilantakāyā, bodhisattañca bodhisattamātā tirokucchigataṁ passati sabbaṅgapaccaṅgiṁ ahīnindriyaṁ. Monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da u njoj nema bilo kakvog bola. Ona je radosna i oslobođena svake tegobe. Vidi bodhisattu u svojoj materici, sa svim njegovim udovima, bez ikakvog nedostatka.

Seyyathāpi, bhikkhave, maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato accho vippasanno anāvilo sabbākārasampanno. Tatrāssa suttaṁ āvutaṁ nīlaṁ vā pītaṁ vā lohitaṁ vā odātaṁ vā paṇḍusuttaṁ vā. Kao kada bi plava, žuta, crvena, bela ili braon nit bila provučena kroz divan dragi kamen beril, boje najčistijeg mora, sa osam stranica, dobro obrađen, a čovek dobrog vida uzme ga u ruku

Tamenaṁ cakkhumā puriso hatthe karitvā paccavekkheyya: ‘ayaṁ kho maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato accho vippasanno anāvilo sabbākārasampanno. Tatridaṁ suttaṁ āvutaṁ nīlaṁ vā pītaṁ vā lohitaṁ vā odātaṁ vā paṇḍusuttaṁ vā’ti. i ovako o njemu kaže: ’Ovo je divan dragi kamen beril, boje najčistijeg mora, sa osam stranica, dobro obrađen, kroz koji je provučena plava, žuta, crvena, bela ili braon nit’.

Evameva kho, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchiṁ okkanto hoti, na bodhisattamātu kocideva ābādho uppajjati, sukhinī bodhisattamātā hoti akilantakāyā, bodhisattañca bodhisattamātā tirokucchigataṁ passati sabbaṅgapaccaṅgiṁ ahīnindriyaṁ. Isto tako, monasi, kada se bodhisatta preporodi u materici svoje majke, priroda stvari jeste i da u njoj nema bilo kakvog bola. Ona je radosna i oslobođena svake tegobe. Vidi bodhisattu u svojoj materici, sa svim njegovim udovima, bez ikakvog nedostatka.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, sattāhajāte bodhisatte bodhisattamātā kālaṁ karoti tusitaṁ kāyaṁ upapajjati. Monasi, priroda stvari jeste i da sedam dana posle rođenja bodhisatte, njegova majka umre i preporodi se na Tusita nebu.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yathā aññā itthikā nava vā dasa vā māse gabbhaṁ kucchinā pariharitvā vijāyanti, na hevaṁ bodhisattaṁ bodhisattamātā vijāyati. Daseva māsāni bodhisattaṁ bodhisattamātā kucchinā pariharitvā vijāyati. Monasi, priroda stvari jeste i da se druge žene porode pošto su dete nosile u materici devet ili deset meseci, ali ne i bodhisattina majka. Ona se porodi pošto ga je nosila u materici tačno deset meseci.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yathā aññā itthikā nisinnā vā nipannā vā vijāyanti, na hevaṁ bodhisattaṁ bodhisattamātā vijāyati. Ṭhitāva bodhisattaṁ bodhisattamātā vijāyati. Monasi, priroda stvari jeste i da se druge žene porađaju tako što sede ili leže, ali ne i bodhisattina majka. Ona se porađa tako što je stoji.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, devā paṭhamaṁ paṭiggaṇhanti, pacchā manussā. Monasi, priroda stvari jeste i da, kada bodhisatta izađe iz majčine materice, prvo ga prihvate božanska, a potom ljudska bića.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, appattova bodhisatto pathaviṁ hoti, cattāro naṁ devaputtā paṭiggahetvā mātu purato ṭhapenti: ‘attamanā, devi, hohi; mahesakkho te putto uppanno’ti. Monasi, priroda stvari jeste i da, kada bodhisatta izađe iz majčine materice, ne stane odmah na zemlju. Četiri mlada božanstva ga prihvate i prinesu majci ovim rečima: ’Raduj se, o kraljice, rodila si sina velike moći’.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, visadova nikkhamati amakkhito udena amakkhito semhena amakkhito ruhirena amakkhito kenaci asucinā suddho visado. Monasi, priroda stvari jeste i da, kada bodhisatta izađe iz majčine materice, on je neuprljan, neumazan vodom, sluzi ili krvlju, niti bilo kakvom drugom nečistoćom. Čist je i blistav.

Seyyathāpi, bhikkhave, maṇiratanaṁ kāsike vatthe nikkhittaṁ neva maṇiratanaṁ kāsikaṁ vatthaṁ makkheti, nāpi kāsikaṁ vatthaṁ maṇiratanaṁ makkheti. Kao kad bi dragulj bio stavljen na svilu iz Kāsija, on ne bi uprljao tu svilu, niti svila dragulj.

Taṁ kissa hetu? A zašto?

Ubhinnaṁ suddhattā. Zato što su oboje čisti.

Evameva kho, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, visadova nikkhamati amakkhito, udena amakkhito semhena amakkhito ruhirena amakkhito kenaci asucinā suddho visado. Zato, kada bodhisatta izađe… čist je i blistav.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, dve udakassa dhārā antalikkhā pātubhavanti—ekā sītassa ekā uṇhassa yena bodhisattassa udakakiccaṁ karonti mātu ca. Monasi, priroda stvari jeste i da, kada bodhisatta izađe iz majčine materice, dva mlaza vode odjednom poteknu s neba, jedan hladan, a drugi topao, kako si se bodhisatta i njegova majka okupali.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, sampatijāto bodhisatto samehi pādehi patiṭṭhahitvā uttarābhimukho sattapadavītihārena gacchati setamhi chatte anudhāriyamāne, sabbā ca disā anuviloketi, āsabhiṁ vācaṁ bhāsati ‘aggohamasmi lokassa, jeṭṭhohamasmi lokassa, seṭṭhohamasmi lokassa, ayamantimā jāti, natthi dāni punabbhavo’ti. Monasi, priroda stvari jeste i da, čim se bodhisatta rodi, čvrsto se osloni na sopstvene noge. Potom načini sedam koraka ka severu i dok  beli suncobran lebdi nad njim, pogleda na sve četiri strane sveta i onda izrekao reči Predvodnika stada: ’Ja sam najviši na svetu, najbolji na svetu, prvi na svetu. Ovo je moje poslednje rođenje. Za mene nema novog bivanja’.

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

Dhammatā esā, bhikkhave, yadā bodhisatto mātukucchimhā nikkhamati, atha sadevake loke samārake sabrahmake sassamaṇabrāhmaṇiyā pajāya sadevamanussāya appamāṇo uḷāro obhāso pātubhavati, atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. Monasi, priroda stvari jeste i da se, kada bodhisatta izađe iz majčine materice, velika, snažna svetlost koja nadmašuje i sjaj božanstava pojavi u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokolenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi.

Yāpi tā lokantarikā aghā asaṁvutā andhakārā andhakāratimisā, yatthapime candimasūriyā evaṁmahiddhikā evaṁmahānubhāvā ābhāya nānubhonti, tatthapi appamāṇo uḷāro obhāso pātubhavati atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. I čak u tom bezdanom prostoru između svetova, praznom, sumornom i potpuno mračnom, gde mesec i sunce, koliko god bili moćni i sjajni, ne mogu učiniti da njihova svetlost prodre – i tu se velika, snažna svetlost koja nadmašuje sjaj božanstava pojavi.

Yepi tattha sattā upapannā, tepi tenobhāsena aññamaññaṁ sañjānanti: ‘aññepi kira, bho, santi sattā idhūpapannā’ti. A bića koja su se tamo preporodila, ugledaju jedna druge u tom svetlu: „Zaista, i drugih bića ovde ima.”

Ayañca dasasahassī lokadhātu saṅkampati sampakampati sampavedhati appamāṇo ca uḷāro obhāso loke pātubhavati atikkammeva devānaṁ devānubhāvaṁ. Čitav sistem deset hiljada svetova se zatrese, zaljulja i zadrhti i u njemu se velika, snažna svetlost koja nadmašuje sjaj božanstava pojavi.’

Ayamettha dhammatā. Takva je priroda stvari.

3. Dvattiṁsamahāpurisalakkhaṇā 3. O trideset dva obeležja velikog čoveka

Jāte kho pana, bhikkhave, vipassimhi kumāre bandhumato rañño paṭivedesuṁ: Monasi, kada bodhisatta Vipassī bi rođen, objaviše kralju Bandhumati:

‘putto te, deva, jāto, taṁ devo passatū’ti. ’Vaše visočanstvo, dobili ste sina! Pogledajte ga!’

Addasā kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassiṁ kumāraṁ, disvā nemitte brāhmaṇe āmantāpetvā etadavoca: I vide kralj princa Vipassija, te pozva brahmanske mudrace i obrati im se ovim rečima:

‘passantu bhonto nemittā brāhmaṇā kumāran’ti. ’Mudraci brahmanski, pogledajte princa’.

Addasaṁsu kho, bhikkhave, nemittā brāhmaṇā vipassiṁ kumāraṁ, disvā bandhumantaṁ rājānaṁ etadavocuṁ: A kada ga pregledaše, oni saopštiše kralju Bandhumanti:

‘attamano, deva, hohi, mahesakkho te putto uppanno, lābhā te, mahārāja, suladdhaṁ te, mahārāja, yassa te kule evarūpo putto uppanno. ’Radujte se, Vaše visočanstvo! Rodio vam se moćni sin! Veliki je to dobitak za vas, Vaše visočanstvo, veliki dobitak da se takav sin rodio u vašoj porodici.

Ayañhi, deva, kumāro dvattiṁsamahāpurisalakkhaṇehi samannāgato, yehi samannāgatassa mahāpurisassa dveva gatiyo bhavanti anaññā. Mladi princ poseduje trideset dva obeležja velikog čoveka. A onaj ko ih poseduje ima pred sobom samo dva puta, nijedan drugi.

Sace agāraṁ ajjhāvasati, rājā hoti cakkavattī dhammiko dhammarājā cāturanto vijitāvī janapadatthāvariyappatto sattaratanasamannāgato. Ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine, pravedni vladar koji vlada u skladu sa Dhammom, gospodar četiri strane sveta, pobednik koji je učvrstio svoje kraljevstvo i poseduje sedam blaga.

Tassimāni sattaratanāni bhavanti. On ima ovih sedam blaga:

Seyyathidaṁ—cakkaratanaṁ hatthiratanaṁ assaratanaṁ maṇiratanaṁ itthiratanaṁ gahapatiratanaṁ pariṇāyakaratanameva sattamaṁ. točak kao blago, slona kao blago, konja kao blago, dragulj kao blago, ženu kao blago, nadzornika kao blago i savetnika kao sedmo blago.

Parosahassaṁ kho panassa puttā bhavanti sūrā vīraṅgarūpā parasenappamaddanā. Njegovi sinovi, kojih je više od hiljadu, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske;

So imaṁ pathaviṁ sāgarapariyantaṁ adaṇḍena asatthena dhammena abhivijiya ajjhāvasati. osvojivši ovu zemlju omeđenu okeanima, vlada on bez batine, bez mača, uz pomoć Dhamme.

Sace kho pana agārasmā anagāriyaṁ pabbajati, arahaṁ hoti sammāsambuddho loke vivaṭacchado. Ako pak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida veo sa ovoga sveta.

Katamehi cāyaṁ, deva, kumāro dvattiṁsamahāpurisalakkhaṇehi samannāgato, yehi samannāgatassa mahāpurisassa dveva gatiyo bhavanti anaññā. A koja su to, vaše visočanstvo, trideset dva znaka velikog čoveka koja mladi princ ima i zbog kojih pred sobom ima samo dva puta, nijedan drugi?

Sace agāraṁ ajjhāvasati, rājā hoti cakkavattī dhammiko dhammarājā cāturanto vijitāvī janapadatthāvariyappatto sattaratanasamannāgato.

Tassimāni sattaratanāni bhavanti.

Seyyathidaṁ—cakkaratanaṁ hatthiratanaṁ assaratanaṁ maṇiratanaṁ itthiratanaṁ gahapatiratanaṁ pariṇāyakaratanameva sattamaṁ.

Parosahassaṁ kho panassa puttā bhavanti sūrā vīraṅgarūpā parasenappamaddanā.

So imaṁ pathaviṁ sāgarapariyantaṁ adaṇḍena asatthena dhammena abhivijiya ajjhāvasati.

Sace kho pana agārasmā anagāriyaṁ pabbajati, arahaṁ hoti sammāsambuddho loke vivaṭacchado. Ayañhi, deva, kumāro suppatiṭṭhitapādo. Yaṁ pāyaṁ, deva, kumāro suppatiṭṭhitapādo. Idampissa mahāpurisassa mahāpurisalakkhaṇaṁ bhavati. Mladi princ gazi ravno, celim stopalom. To je zaista znak velikog čoveka.

Imassa, deva, kumārassa heṭṭhā pādatalesu cakkāni jātāni sahassārāni sanemikāni sanābhikāni sabbākāraparipūrāni. Yampi imassa, deva, kumārassa heṭṭhā pādatalesu cakkāni jātāni sahassārāni sanemikāni sanābhikāni sabbākāraparipūrāni, idampissa mahāpurisassa mahāpurisalakkhaṇaṁ bhavati. Na svakom stopalu mladog princa je vidljiv točak, sa hiljadu paoka, zajedno s oplatkom i glavčinom, potpun u svakom pogledu. To je takođe znak velikog čoveka.

Ayañhi, deva, kumāro āyatapaṇhī …pe… Pete su mu izbačene…

Ayañhi, deva, kumāro dīghaṅgulī …pe… Ima duge prste na rukama i nogama…

Ayañhi, deva, kumāro mudutalunahatthapādo …pe… Ruke i stopala su mu meki i nežni…

Ayañhi, deva kumāro jālahatthapādo …pe… Na rukama i stopalima ima linije poput mreže…

Ayañhi, deva, kumāro ussaṅkhapādo …pe… Tabani mu imaju svod, nisu ravni…

Ayañhi, deva, kumāro eṇijaṅgho …pe… Noge su mu kao u antilope…

Ayañhi, deva, kumāro ṭhitakova anonamanto ubhohi pāṇitalehi jaṇṇukāni parimasati parimajjati …pe… Kada stoji, bez savijanja može dlanovima da dodirne kolena…

Ayañhi, deva, kumāro kosohitavatthaguyho …pe… Polni organ mu je obavijen naborima kože…

Ayañhi, deva, kumāro suvaṇṇavaṇṇo kañcanasannibhattaco …pe… Ima zlatnu boju kože…

Ayañhi, deva, kumāro sukhumacchavī; sukhumattā chaviyā rajojallaṁ kāye na upalimpati …pe… Koža mu je meka i glatka i zato se na nju ne hvataju prašina ili blato…

Ayañhi, deva, kumāro ekekalomo; ekekāni lomāni lomakūpesu jātāni …pe… Malje mu rastu svaka zasebno iz svog korena…

Ayañhi, deva, kumāro uddhaggalomo; uddhaggāni lomāni jātāni nīlāni añjanavaṇṇāni kuṇḍalāvaṭṭāni dakkhiṇāvaṭṭakajātāni …pe… Vrhovi malja su uvek nagore; malje su tamnoplave boje i uvijene uvek udesno…

Ayañhi, deva, kumāro brahmujugatto …pe… Ima potpuno prave udove, nalik Brahmi…

Ayañhi, deva, kumāro sattussado …pe… Ima sedam ispupčenja…

Ayañhi, deva, kumāro sīhapubbaddhakāyo …pe… Ima telo poput lava…

Ayañhi, deva, kumāro citantaraṁso …pe… Nema brazdu na sredini grudi…

Ayañhi, deva, kumāro nigrodhaparimaṇḍalo yāvatakvassa kāyo tāvatakvassa byāmo, yāvatakvassa byāmo, tāvatakvassa kāyo …pe… Ima proporcije banjanovog drveta; raspon njegovih ruku jednak je visini tela, a visina tela ravna je rasponu ruku…

Ayañhi, deva, kumāro samavaṭṭakkhandho …pe… Vrat i ramena su mu ravni…

Ayañhi, deva, kumāro rasaggasaggī …pe… Ukus mu je savršeno precizan…

Ayañhi, deva, kumāro sīhahanu …pe… Vilica mu je nalik lavljoj…

Ayañhi, deva, kumāro cattālīsadanto …pe… Ima četrdeset zuba…

Ayañhi, deva, kumāro samadanto …pe… Zubi su ravni…

Ayañhi, deva, kumāro aviraḷadanto …pe… Između zuba nema razmaka…

Ayañhi, deva, kumāro susukkadāṭho …pe… Zubi su sasvim beli…

Ayañhi, deva, kumāro pahūtajivho …pe… Ima dugačak jezik…

Ayañhi, deva, kumāro brahmassaro karavīkabhāṇī …pe… Ima božanstven glas, nalik pevu karavika ptice…

Ayañhi, deva, kumāro abhinīlanetto …pe… Oči su mu tamnoplave…

Ayañhi, deva, kumāro gopakhumo …pe… Ima duge trepavice poput govečeta…

Imassa, deva, kumārassa uṇṇā bhamukantare jātā odātā mudutūlasannibhā. Yampi imassa, deva, kumārassa uṇṇā bhamukantare jātā odātā mudutūlasannibhā, idampimassa mahāpurisassa mahāpurisalakkhaṇaṁ bhavati. Između obrva rastu meke i bele dlake…

Ayañhi, deva, kumāro uṇhīsasīso. Yaṁ pāyaṁ, deva, kumāro uṇhīsasīso, idampissa mahāpurisassa mahāpurisalakkhaṇaṁ bhavati. Glava mu ima oblik turbana. To da glava mladog princa ima oblik turbana jeste zaista znak velikog čoveka.

Imehi kho ayaṁ, deva, kumāro dvattiṁsamahāpurisalakkhaṇehi samannāgato, yehi samannāgatassa mahāpurisassa dveva gatiyo bhavanti anaññā. To su, vaše visočanstvo, trideset dva znaka velikog čoveka koja mladi princ ima i zbog kojih pred sobom ima samo dva puta, nijedan drugi.

Sace agāraṁ ajjhāvasati, rājā hoti cakkavattī dhammiko dhammarājā cāturanto vijitāvī janapadatthāvariyappatto sattaratanasamannāgato. Ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine, pravedni vladar koji vlada u skladu sa Dhammom, gospodar četiri strane sveta, pobednik koji je učvrstio svoje kraljevstvo i poseduje sedam blaga.

Tassimāni sattaratanāni bhavanti.

Seyyathidaṁ—cakkaratanaṁ hatthiratanaṁ assaratanaṁ maṇiratanaṁ itthiratanaṁ gahapatiratanaṁ pariṇāyakaratanameva sattamaṁ.

Parosahassaṁ kho panassa puttā bhavanti sūrā vīraṅgarūpā parasenappamaddanā.

So imaṁ pathaviṁ sāgarapariyantaṁ adaṇḍena asatthena dhammena abhivijiya ajjhāvasati.

Sace kho pana agārasmā anagāriyaṁ pabbajati, arahaṁ hoti sammāsambuddho loke vivaṭacchado’ti. Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta.

4. Vipassīsamaññā 4. O imenu Vipassī

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā nemitte brāhmaṇe ahatehi vatthehi acchādāpetvā sabbakāmehi santappesi. Onda, monasi, kralj Bandhuma, te brahmane koji proriču sudbinu darova novom odećom i obilato ugosti.

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassissa kumārassa dhātiyo upaṭṭhāpesi. Zatim odredi negovateljice za mladog princa Vipassija.

Aññā khīraṁ pāyenti, aññā nhāpenti, aññā dhārenti, aññā aṅkena pariharanti. Jedna ga je dojila, druga kupala, treća prepovijala, a četvrta u krilu držala.

Jātassa kho pana, bhikkhave, vipassissa kumārassa setacchattaṁ dhārayittha divā ceva rattiñca: Od kada se rodio, iznad princa Vipassija bio je i danju i noću razapet zastor:

‘mā naṁ sītaṁ vā uṇhaṁ vā tiṇaṁ vā rajo vā ussāvo vā bādhayitthā’ti. ’Neka hladnoća, vrelina, travke, prašina ili rosa ne naškode princu!’

Jāto kho pana, bhikkhave, vipassī kumāro bahuno janassa piyo ahosi manāpo. Od samog rođenja princ je bio drag i omiljen među ljudima,

Seyyathāpi, bhikkhave, uppalaṁ vā padumaṁ vā puṇḍarīkaṁ vā bahuno janassa piyaṁ manāpaṁ; baš kao što su to plavi vodeni ljiljan ili ružičasti i beli lotos.

evameva kho, bhikkhave, vipassī kumāro bahuno janassa piyo ahosi manāpo.

Svāssudaṁ aṅkeneva aṅkaṁ parihariyati. I svako ga je rado držao u krilu.

Jāto kho pana, bhikkhave, vipassī kumāro mañjussaro ca ahosi vaggussaro ca madhurassaro ca pemaniyassaro ca. Monasi, princ Vipassī je od rođenja imao prijatan, lep, umilan i veseo glas.

Seyyathāpi, bhikkhave, himavante pabbate karavīkā nāma sakuṇajāti mañjussarā ca vaggussarā ca madhurassarā ca pemaniyassarā ca; Baš kao što je glas karavīke iz Himalaja prijatan, lep, umilan i veseo, takav je bio i glas princa Vipassija.

evameva kho, bhikkhave, vipassī kumāro mañjussaro ca ahosi vaggussaro ca madhurassaro ca pemaniyassaro ca.

Jātassa kho pana, bhikkhave, vipassissa kumārassa kammavipākajaṁ dibbacakkhu pāturahosi yena sudaṁ samantā yojanaṁ passati divā ceva rattiñca. Zahvaljujući svojoj kammi, princ Vipassī je od rođenja imao izvanredan vid, kojim je bio u stanju da vidi na kilometar unaokolo i danju i noću.

Jāto kho pana, bhikkhave, vipassī kumāro animisanto pekkhati seyyathāpi devā tāvatiṁsā. Princ Vipassī je gledao bez treptanja, poput božanstava na nebu trideset trojice.

‘Animisanto kumāro pekkhatī’ti kho, bhikkhave, vipassissa kumārassa ‘vipassī vipassī’ tveva samaññā udapādi. I upravo zato što uopšte nije treptao, dobio je ime Vipassī.

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā atthakaraṇe nisinno vipassiṁ kumāraṁ aṅke nisīdāpetvā atthe anusāsati. A kada bi kralj Bandhuma donosio neku presudu, stavio bi princa Vipassija u krilo i ovaj bi ga posavetovao u toj stvari.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro pituaṅke nisinno viceyya viceyya atthe panāyati ñāyena. Tako je princ, sedeći u očevom krilu, presuđivao po pravdi.

Viceyya viceyya kumāro atthe panāyati ñāyenāti kho, bhikkhave, vipassissa kumārassa bhiyyoso mattāya ‘vipassī vipassī’ tveva samaññā udapādi. I na osnovu toga je takođe dobio ime Vipassī.

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassissa kumārassa tayo pāsāde kārāpesi, ekaṁ vassikaṁ ekaṁ hemantikaṁ ekaṁ gimhikaṁ; Onda kralj Bandhuma naredi da se podignu tri palate za princa Vipassija. Jedna za period kiša, druga za hladno vreme, a treća za leto;

pañca kāmaguṇāni upaṭṭhāpesi. i u svakoj od njih je bilo zadovoljstava za svih pet čula.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro vassike pāsāde cattāro māse nippurisehi tūriyehi paricārayamāno na heṭṭhāpāsādaṁ orohatīti. U kišnoj palati princ Vipassī je živeo četiri meseca tokom perioda monsuna, zabavljale su ga muzičarke i nije ni silazio na niže spratove.

Paṭhamabhāṇavāro.

5. Jiṇṇapurisa 5. Starac

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bahūnaṁ vassānaṁ bahūnaṁ vassasatānaṁ bahūnaṁ vassasahassānaṁ accayena sārathiṁ āmantesi: Onda, monasi, posle mnogo godina, stotina godina, hiljada godina, Vipassī reče svom vozaru:

‘yojehi, samma sārathi, bhaddāni bhaddāni yānāni uyyānabhūmiṁ gacchāma subhūmidassanāyā’ti. ’Dobri moj vozaru, upregni najbolje kočije. Idemo do parka da razgledamo okolinu’.

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā bhaddāni bhaddāni yānāni yojetvā vipassissa kumārassa paṭivedesi: „Da, vaša visosti,” odgovori vozar. Potom učini kako mu je rečeno, pa izvesti princa Vipassija:

‘yuttāni kho te, deva, bhaddāni bhaddāni yānāni, „Vaša visosti, najbolje kočije su spremne.

yassadāni kālaṁ maññasī’ti. Učinite ono što mislite da treba.”

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bhaddaṁ bhaddaṁ yānaṁ abhiruhitvā bhaddehi bhaddehi yānehi uyyānabhūmiṁ niyyāsi. Onda se princ Vipassī pope na jednu od njih pa se odveze do parka.

Addasā kho, bhikkhave, vipassī kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto purisaṁ jiṇṇaṁ gopānasivaṅkaṁ bhoggaṁ daṇḍaparāyanaṁ pavedhamānaṁ gacchantaṁ āturaṁ gatayobbanaṁ. Na tom putu, monasi, princ Viapassī ugleda nekog čoveka, starog, povijenog poput kuke, sa štapom, kako se tetura onako krhak, u dubokoj starosti.

Disvā sārathiṁ āmantesi: Videvši ga, upita on vozara:

‘ayaṁ pana, samma sārathi, puriso kiṅkato? „Dobri moj vozaru, šta se dogodilo sa tim čovekom?

Kesāpissa na yathā aññesaṁ, kāyopissa na yathā aññesan’ti. Njegova kosa i telo nisu kao kod drugih.”

‘Eso kho, deva, jiṇṇo nāmā’ti. „Vaša visosti, taj čovek se zove ’starac’.”

‘Kiṁ paneso, samma sārathi, jiṇṇo nāmā’ti? „A zašto se on naziva ’starcem’?”

‘Eso kho, deva, jiṇṇo nāma. Na dāni tena ciraṁ jīvitabbaṁ bhavissatī’ti. „Zato, vaša visosti, što vrlo brzo njega neće biti među živima.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi jarādhammo, jaraṁ anatīto’ti? „Znači li to da ću i ja isto tako ostariti? Da ni ja nisam pošteđen starosti?”

‘Tvañca, deva, mayañcamha sabbe jarādhammā, jaraṁ anatītā’ti. „I vi i ja, vaša visosti, kao i svi drugi ljudi ćemo isto tako ostariti. Niko od nas nije pošteđen starosti.”

‘Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā. Itova antepuraṁ paccaniyyāhī’ti. „U tom slučaju, dobri moj vozaru, nije mi do parka danas. Odmah okreni kočiju i vrati se u palatu.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsi. „Da, vaša visosti,” odgovori vozar, te tako i učini.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati: Kada se vratio, princa Vipassija, skrhanog, nesrećnog, zaokupiše crne misli:

‘dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissatī’ti. „Neka je prokleta ta stvar koju zovu ’rođenje’, kada se svako ko je rođen mora i sa starošću suočiti!”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā sārathiṁ āmantāpetvā etadavoca: Onda, monasi, kralj Bandhuma pozva vozara, pa ga upita:

‘kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha? Kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti? „Dobri vozaru, je li princ uživao u parku? Je li bio sretan tamo?”

‘Na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha, na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti. „Ne, vaše visočanstvo, princ nije uživao u parku.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, addasa kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto’ti? „A šta je to video idući ka parku?”

‘Addasā kho, deva, kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto purisaṁ jiṇṇaṁ gopānasivaṅkaṁ bhoggaṁ daṇḍaparāyanaṁ pavedhamānaṁ gacchantaṁ āturaṁ gatayobbanaṁ. I vozar potanko ispriča kralju kako je princ video starca i šta se potom dogodilo.

Disvā maṁ etadavoca:

“ayaṁ pana, samma sārathi, puriso kiṅkato, kesāpissa na yathā aññesaṁ, kāyopissa na yathā aññesan”ti?

“Eso kho, deva, jiṇṇo nāmā”ti.

“Kiṁ paneso, samma sārathi, jiṇṇo nāmā”ti?

“Eso kho, deva, jiṇṇo nāma na dāni tena ciraṁ jīvitabbaṁ bhavissatī”ti.

“Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi jarādhammo, jaraṁ anatīto”ti?

“Tvañca, deva, mayañcamha sabbe jarādhammā, jaraṁ anatītā”ti.

“Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā, itova antepuraṁ paccaniyyāhī”ti.

“Evaṁ, devā”ti kho ahaṁ, deva, vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsiṁ.

So kho, deva, kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati:

“dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissatī”’ti.

6. Byādhitapurisa 6. Bolesnik

Atha kho, bhikkhave, bandhumassa rañño etadahosi: Na to, monasi, kralj Bandhuma pomisli:

‘Mā heva kho vipassī kumāro na rajjaṁ kāresi, mā heva vipassī kumāro agārasmā anagāriyaṁ pabbaji, mā heva nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ saccaṁ assa vacanan’ti. „Princ Vipassī ne sme odbaciti presto. Princ Vipassī ne sme napustiti dom i otići u beskućnike. I proročanstvo brahmana ne sme se obistiniti.”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassissa kumārassa bhiyyoso mattāya pañca kāmaguṇāni upaṭṭhāpesi: I tako kralj obasu princa Vipassija najrazličitijim zadovoljstvima,

‘yathā vipassī kumāro rajjaṁ kareyya, yathā vipassī kumāro na agārasmā anagāriyaṁ pabbajeyya, yathā nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ micchā assa vacanan’ti. kako ovaj ne bi odbacio presto, napustio dom i otišao u beskućnike, kako se proročanstvo brahmana ne bi obistinilo.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro pañcahi kāmaguṇehi samappito samaṅgībhūto paricāreti. I tako se princ Vipassī prepusti pet struna zadovoljstva čula, bi njima obasut i opskrbljen, uživao je u njima.

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bahūnaṁ vassānaṁ …pe… A onda, monasi, posle mnogo godina, stotina godina, hiljada godina…

Addasā kho, bhikkhave, vipassī kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto purisaṁ ābādhikaṁ dukkhitaṁ bāḷhagilānaṁ sake muttakarīse palipannaṁ semānaṁ aññehi vuṭṭhāpiyamānaṁ aññehi saṁvesiyamānaṁ. Na tom putu, monasi, princ Vipassī ugleda nekog čoveka u bolovima, kako pati, smrtno bolestan, kako leži u sopstvenom izmetu ili mokraći, pa ga neko uze i stavi na drugo mesto.

Disvā sārathiṁ āmantesi: Videvši ga, upita on vozara:

‘ayaṁ pana, samma sārathi, puriso kiṅkato? „Dobri moj vozaru, šta se dogodilo sa tim čovekom?

Akkhīnipissa na yathā aññesaṁ, saropissa na yathā aññesan’ti? Njegove oči i glas nisu kao kod drugih.”

‘Eso kho, deva, byādhito nāmā’ti. „Vaša visosti, taj čovek se zove ’bolesnik’.”

‘Kiṁ paneso, samma sārathi, byādhito nāmā’ti? „A zašto se on naziva ’bolesnikom’?”

‘Eso kho, deva, byādhito nāma appeva nāma tamhā ābādhā vuṭṭhaheyyā’ti. „Zato, vaša visosti, što će se on možda oporaviti od bolesti.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi byādhidhammo, byādhiṁ anatīto’ti? „Znači li to da ću se i ja isto tako razboleti? Da ni ja nisam pošteđen bolesti?”

‘Tvañca, deva, mayañcamha sabbe byādhidhammā, byādhiṁ anatītā’ti. „I vi i ja, vaša visosti, kao i svi drugi ljudi smo podložni bolesti. Niko od nas nije pošteđen bolesti.”

‘Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā, itova antepuraṁ paccaniyyāhī’ti. „U tom slučaju, dobri moj vozaru, nije mi do parka danas. Odmah okreni kočiju i vrati se u palatu.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsi. „Da, vaša visosti,” odgovori vozar, te tako i učini.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati: Kada se vratio, princa Vipassija, skrhanog, nesrećnog, zaokupiše crne misli:

‘dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissati, byādhi paññāyissatī’ti. „Neka je prokleta ta stvar koju zovu ’rođenje’, kada se svako ko je rođen mora i sa bolešću suočiti!”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā sārathiṁ āmantāpetvā etadavoca: Onda, monasi, kralj Bandhuma pozva vozara, pa ga upita:

‘kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha, kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti? „Dobri vozaru, je li princ uživao u parku? Je li bio sretan tamo?”

‘Na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha, na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti. „Ne, vaše visočanstvo, princ nije uživao u parku.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, addasa kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto’ti? „A šta je to video idući ka parku?”

‘Addasā kho, deva, kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto purisaṁ ābādhikaṁ dukkhitaṁ bāḷhagilānaṁ sake muttakarīse palipannaṁ semānaṁ aññehi vuṭṭhāpiyamānaṁ aññehi saṁvesiyamānaṁ. I vozar potanko ispriča kralju kako je princ video bolesnika i šta se potom dogodilo.

Disvā maṁ etadavoca:

“ayaṁ pana, samma sārathi, puriso kiṅkato, akkhīnipissa na yathā aññesaṁ, saropissa na yathā aññesan”ti?

“Eso kho, deva, byādhito nāmā”ti.

“Kiṁ paneso, samma sārathi, byādhito nāmā”ti?

“Eso kho, deva, byādhito nāma appeva nāma tamhā ābādhā vuṭṭhaheyyā”ti.

“Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi byādhidhammo, byādhiṁ anatīto”ti?

“Tvañca, deva, mayañcamha sabbe byādhidhammā, byādhiṁ anatītā”ti.

“Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā, itova antepuraṁ paccaniyyāhī”ti.

“Evaṁ, devā”ti kho ahaṁ, deva, vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsiṁ.

So kho, deva, kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati:

“dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissati, byādhi paññāyissatī”’ti.

7. Kālaṅkatapurisa 7. Mrtvac

Atha kho, bhikkhave, bandhumassa rañño etadahosi: Onda, monasi, kralj Bandhuma pomisli:

‘mā heva kho vipassī kumāro na rajjaṁ kāresi, mā heva vipassī kumāro agārasmā anagāriyaṁ pabbaji, mā heva nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ saccaṁ assa vacanan’ti. „Princ Vipassī ne sme odbaciti presto. Princ Vipassī ne sme napustiti dom i otići u beskućnike. I proročanstvo brahmana ne sme se obistiniti.”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassissa kumārassa bhiyyoso mattāya pañca kāmaguṇāni upaṭṭhāpesi: I tako kralj obasu princa Vipassija najrazličitijim zadovoljstvima,

‘yathā vipassī kumāro rajjaṁ kareyya, yathā vipassī kumāro na agārasmā anagāriyaṁ pabbajeyya, yathā nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ micchā assa vacanan’ti. kako ovaj ne bi odbacio presto, napustio dom i otišao u beskućnike, kako se proročanstvo brahmana ne bi obistinilo.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro pañcahi kāmaguṇehi samappito samaṅgībhūto paricāreti. I tako se princ Vipassī prepusti pet struna zadovoljstva čula, bi njima obasut i opskrbljen, uživao je u njima.

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bahūnaṁ vassānaṁ …pe… A onda, monasi, posle mnogo godina, stotina godina, hiljada godina…

Addasā kho, bhikkhave, vipassī kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto mahājanakāyaṁ sannipatitaṁ nānārattānañca dussānaṁ vilātaṁ kayiramānaṁ. Na svom putu, monasi, princ Vipassī ugleda veliku grupu ljudi, odeveni u odeću različitih boja, kako nose nosila sa mrtvacem.

Disvā sārathiṁ āmantesi: Videvši ih, upita on vozara:

‘kiṁ nu kho so, samma sārathi, mahājanakāyo sannipatito nānārattānañca dussānaṁ vilātaṁ kayiratī’ti? ’Dobri moj vozaru, kakva je to velika grupa ljudi sa nosilima. Ko je taj čovek?’

‘Eso kho, deva, kālaṅkato nāmā’ti. „Vaša visosti, taj čovek se zove ’mrtvac’.”

‘Tena hi, samma sārathi, yena so kālaṅkato tena rathaṁ pesehī’ti. „Priđi onda bliže kočijom tom mrtvacu.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā yena so kālaṅkato tena rathaṁ pesesi. „Da, vaša visosti”, odgovori vozar, pa dotera kočiju bliže mrtvacu.

Addasā kho, bhikkhave, vipassī kumāro petaṁ kālaṅkataṁ, disvā sārathiṁ āmantesi: I princ Vipassī osmotri tog mrtvaca, pa reče:

‘kiṁ panāyaṁ, samma sārathi, kālaṅkato nāmā’ti? „A zašto se on naziva ’mrtvacem’?”

‘Eso kho, deva, kālaṅkato nāma. Na dāni taṁ dakkhanti mātā vā pitā vā aññe vā ñātisālohitā, sopi na dakkhissati mātaraṁ vā pitaraṁ vā aññe vā ñātisālohite’ti. „Zato, vaša visosti, što ga od sada ni otac ni majka, ni srodnici ni prijatelji više nikada neće videti, isto kao što ni on neće videti majku i oca, srodnike i prijatelje.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi maraṇadhammo maraṇaṁ anatīto; „Znači li to, dobri vozaru, da sam i ja smrtan? Da nisam izuzet od smrti?

mampi na dakkhanti devo vā devī vā aññe vā ñātisālohitā; Da ni mene ni kralj ni kraljica, kao ni srodnici ni prijatelji više nikada neće videti,

ahampi na dakkhissāmi devaṁ vā deviṁ vā aññe vā ñātisālohite’ti? isto kao što ni ja neću videti sve njih?”

‘Tvañca, deva, mayañcamha sabbe maraṇadhammā maraṇaṁ anatītā; „Vaša visosti, svi su smrtni, uključujući i vas. Niko nije izuzet od smrti.

tampi na dakkhanti devo vā devī vā aññe vā ñātisālohitā; Kralj ni kraljica, kao ni srodnici ni prijatelji više nikada neće videti vas,

tvampi na dakkhissasi devaṁ vā deviṁ vā aññe vā ñātisālohite’ti. isto kao što ni vi nećete videti sve njih.’

‘Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā, itova antepuraṁ paccaniyyāhī’ti. „U tom slučaju, dobri moj vozaru, nije mi do parka danas. Odmah okreni kočiju i vrati se u palatu.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsi. „Da, vaša visosti,” odgovori vozar, te tako i učini.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati: Kada se vratio, princa Vipassija, skrhanog, nesrećnog, zaokupiše crne misli:

‘dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissati, byādhi paññāyissati, maraṇaṁ paññāyissatī’ti. „Neka je prokleta ta stvar koju zovu ’rođenje’, kada se svako ko je rođen mora i sa smrću suočiti!”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā sārathiṁ āmantāpetvā etadavoca: Onda, monasi, kralj Bandhuma pozva vozara, pa ga upita:

‘kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha, kacci, samma sārathi, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti? „Dobri vozaru, je li princ uživao u parku? Je li bio sretan tamo?”

‘Na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā abhiramittha, na kho, deva, kumāro uyyānabhūmiyā attamano ahosī’ti. „Ne, vaše visočanstvo, princ nije uživao u parku.”

‘Kiṁ pana, samma sārathi, addasa kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto’ti? „A šta je to video idući ka parku?”

‘Addasā kho, deva, kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto mahājanakāyaṁ sannipatitaṁ nānārattānañca dussānaṁ vilātaṁ kayiramānaṁ. I vozar potanko ispriča kralju kako je princ video mrtvaca i šta se potom dogodilo.

Disvā maṁ etadavoca:

“kiṁ nu kho so, samma sārathi, mahājanakāyo sannipatito nānārattānañca dussānaṁ vilātaṁ kayiratī”ti?

“Eso kho, deva, kālaṅkato nāmā”ti.

“Tena hi, samma sārathi, yena so kālaṅkato tena rathaṁ pesehī”ti.

“Evaṁ, devā”ti kho ahaṁ, deva, vipassissa kumārassa paṭissutvā yena so kālaṅkato tena rathaṁ pesesiṁ.

Addasā kho, deva, kumāro petaṁ kālaṅkataṁ, disvā maṁ etadavoca:

“kiṁ panāyaṁ, samma sārathi, kālaṅkato nāmā”ti?

“Eso kho, deva, kālaṅkato nāma.

Na dāni taṁ dakkhanti mātā vā pitā vā aññe vā ñātisālohitā, sopi na dakkhissati mātaraṁ vā pitaraṁ vā aññe vā ñātisālohite”ti.

“Kiṁ pana, samma sārathi, ahampi maraṇadhammo maraṇaṁ anatīto;

mampi na dakkhanti devo vā devī vā aññe vā ñātisālohitā;

ahampi na dakkhissāmi devaṁ vā deviṁ vā aññe vā ñātisālohite”ti?

“Tvañca, deva, mayañcamha sabbe maraṇadhammā maraṇaṁ anatītā;

tampi na dakkhanti devo vā devī vā aññe vā ñātisālohitā, tvampi na dakkhissasi devaṁ vā deviṁ vā aññe vā ñātisālohite”ti.

“Tena hi, samma sārathi, alaṁ dānajja uyyānabhūmiyā, itova antepuraṁ paccaniyyāhī”ti.

“Evaṁ, devā”ti kho ahaṁ, deva, vipassissa kumārassa paṭissutvā tatova antepuraṁ paccaniyyāsiṁ.

So kho, deva, kumāro antepuraṁ gato dukkhī dummano pajjhāyati:

“dhiratthu kira, bho, jāti nāma, yatra hi nāma jātassa jarā paññāyissati, byādhi paññāyissati, maraṇaṁ paññāyissatī”’ti.

8. Pabbajita 8. Odlazak u beskućnike

Atha kho, bhikkhave, bandhumassa rañño etadahosi: Na to, monasi, kralj Bandhuma pomisli:

‘mā heva kho vipassī kumāro na rajjaṁ kāresi, mā heva vipassī kumāro agārasmā anagāriyaṁ pabbaji, mā heva nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ saccaṁ assa vacanan’ti. „Princ Vipassī ne sme odbaciti presto. Princ Vipassī ne sme napustiti dom i otići u beskućnike. I proročanstvo brahmana ne sme se obistiniti.”

Atha kho, bhikkhave, bandhumā rājā vipassissa kumārassa bhiyyoso mattāya pañca kāmaguṇāni upaṭṭhāpesi: I tako kralj obasu princa Vipassija najrazličitijim zadovoljstvima,

‘yathā vipassī kumāro rajjaṁ kareyya, yathā vipassī kumāro na agārasmā anagāriyaṁ pabbajeyya, yathā nemittānaṁ brāhmaṇānaṁ micchā assa vacanan’ti. kako ovaj ne bi odbacio presto, napustio dom i otišao u beskućnike, kako se proročanstvo brahmana ne bi obistinilo.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī kumāro pañcahi kāmaguṇehi samappito samaṅgībhūto paricāreti. I tako se princ Vipassī prepusti pet struna zadovoljstva čula, bi njima obasut i opskrbljen, uživao je u njima.

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bahūnaṁ vassānaṁ bahūnaṁ vassasatānaṁ bahūnaṁ vassasahassānaṁ accayena sārathiṁ āmantesi: Onda, monasi, posle mnogo godina, stotina godina, hiljada godina, Vipassī reče svom vozaru:

‘yojehi, samma sārathi, bhaddāni bhaddāni yānāni, uyyānabhūmiṁ gacchāma subhūmidassanāyā’ti. ’Dobri moj vozaru, upregni najbolje kočije. Idemo do parka da razgledamo okolinu’.

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā bhaddāni bhaddāni yānāni yojetvā vipassissa kumārassa paṭivedesi: „Da, vaša visosti,” odgovori vozar. Potom učini kako mu je rečeno, pa izvesti princa Vipassija:

‘yuttāni kho te, deva, bhaddāni bhaddāni yānāni, „Vaša visosti, najbolje kočije su spremne.

yassadāni kālaṁ maññasī’ti. Učinite ono što mislite da treba.”

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro bhaddaṁ bhaddaṁ yānaṁ abhiruhitvā bhaddehi bhaddehi yānehi uyyānabhūmiṁ niyyāsi. Onda se princ Vipassī pope na jednu od njih pa se odveze do parka.

Addasā kho, bhikkhave, vipassī kumāro uyyānabhūmiṁ niyyanto purisaṁ bhaṇḍuṁ pabbajitaṁ kāsāyavasanaṁ. Na svom putu, monasi, princ Vipassī ugleda čoveka obrijane glave, zaogrnutog žutim ogrtačem.

Disvā sārathiṁ āmantesi: Videvši ga, upita on vozara:

‘ayaṁ pana, samma sārathi, puriso kiṅkato? „Dobri moj vozaru, ko je onaj čovek?

Sīsampissa na yathā aññesaṁ, vatthānipissa na yathā aññesan’ti? On ne izgleda kao drugi.”

‘Eso kho, deva, pabbajito nāmā’ti. „Vaša visosti, taj čovek se zove ’beskućnik’.”

‘Kiṁ paneso, samma sārathi, pabbajito nāmā’ti? „A zašto se on naziva ’beskućnikom’?”

‘Eso kho, deva, pabbajito nāma sādhu dhammacariyā sādhu samacariyā sādhu kusalakiriyā sādhu puññakiriyā sādhu avihiṁsā sādhu bhūtānukampā’ti. „Beskućnikom zovu onoga ko slavi svetački život, miran život, postupa na pravi način, čini ono što donosi zasluge, ne povređuje i ima saosećanje za druga bića.”

‘Sādhu kho so, samma sārathi, pabbajito nāma, sādhu dhammacariyā sādhu samacariyā sādhu kusalakiriyā sādhu puññakiriyā sādhu avihiṁsā sādhu bhūtānukampā. „Onda, dobri vozaru, i ja slavim beskućnika! Onoga ko slavi svetački život, miran život, postupa na pravi način, čini ono što donosi zasluge, ne povređuje i ima saosećanje za druga bića!

Tena hi, samma sārathi, yena so pabbajito tena rathaṁ pesehī’ti. „Priđi onda bliže kočijom tom beskućniku.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā yena so pabbajito tena rathaṁ pesesi. „Da, vaša visosti’, odgovori vozar, pa dotera kočiju bliže beskućniku.

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro taṁ pabbajitaṁ etadavoca: Onda mu se princ Vipassī obrati:

‘tvaṁ pana, samma, kiṅkato, „Dobri čoveče, šta si to uradio?

sīsampi te na yathā aññesaṁ, vatthānipi te na yathā aññesan’ti? Tvoja glava nije kao kod drugih, odeća ti nije kao kod drugih.”

‘Ahaṁ kho, deva, pabbajito nāmā’ti. „Vaša visosti, ja sam onaj kojeg zovu beskućnikom.”

‘Kiṁ pana tvaṁ, samma, pabbajito nāmā’ti? „A zašto te, dobri čoveče, zovu beskućnikom?”

‘Ahaṁ kho, deva, pabbajito nāma, sādhu dhammacariyā sādhu samacariyā sādhu kusalakiriyā sādhu puññakiriyā sādhu avihiṁsā sādhu bhūtānukampā’ti. „Vaša visosti, zovu me beskućnikom zato što slavim svetački život, miran život, postupam na pravi način, činim ono što donosi zasluge, ne povređujem i imam saosećanje za druga bića.’

‘Sādhu kho tvaṁ, samma, pabbajito nāma sādhu dhammacariyā sādhu samacariyā sādhu kusalakiriyā sādhu puññakiriyā sādhu avihiṁsā sādhu bhūtānukampā’ti. „Onda, dobri čoveče, i ja slavim beskućnika! Onoga ko slavi svetački život, miran život, postupa na pravi način, čini ono što donosi zasluge, ne povređuje i ima saosećanje za druga bića!

9. Bodhisattapabbajjā 9. Bodhisattin odlazak u beskućnike

Atha kho, bhikkhave, vipassī kumāro sārathiṁ āmantesi: Onda, monasi, princ Vipassī reče vozaru:

‘tena hi, samma sārathi, rathaṁ ādāya itova antepuraṁ paccaniyyāhi. „Dobri vozaru, poteraj kočiju i vrati se u kraljevsku palatu.

Ahaṁ pana idheva kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajissāmī’ti. A ja ću ovde obrijati kosu i bradu, zaogrnuti se žutim ogrtačem i, napustivši dom, otići u beskućnike.”

‘Evaṁ, devā’ti kho, bhikkhave, sārathi vipassissa kumārassa paṭissutvā rathaṁ ādāya tatova antepuraṁ paccaniyyāsi. „Da, vaša visosti,” odgovori vozar, te tako i učini.

Vipassī pana kumāro tattheva kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbaji. A princ Vipassī obrija kosu i bradu, zaogrnu se žutim ogrtačem i, napustivši dom, otide u beskućnike.”

10. Mahājanakāyaanupabbajjā 10. Velika grupa ljudi odlazi u beskućnike

Assosi kho, bhikkhave, bandhumatiyā rājadhāniyā mahājanakāyo caturāsītipāṇasahassāni: I doču masa ljudi u prestonici Bandhumati, njih 84.000:

‘vipassī kira kumāro kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajito’ti. „Zaista je princ Vipassī obrijao kosu i bradu, zaogrnuo se žutim ogrtačem i, napustivši dom, otišao u beskućnike!’

Sutvāna tesaṁ etadahosi: Čuvši to, oni pomisliše:

‘na hi nūna so orako dhammavinayo, na sā orakā pabbajjā, yattha vipassī kumāro kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajito. „To nije neko obično učenje i praksa, nije to obično beskućništvo, čim je princ Vipassī to učinio.

Vipassīpi nāma kumāro kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajissati, kimaṅgaṁ pana mayan’ti. Ako je čak i princ postao beskućnik u tom učenju, zašto mi ne bismo učinili isto?”

Atha kho, so bhikkhave, mahājanakāyo caturāsītipāṇasahassāni kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā vipassiṁ bodhisattaṁ agārasmā anagāriyaṁ pabbajitaṁ anupabbajiṁsu. I tako, monasi, čitava ta masa ljudi obrije kosu i bradu, zaogrnu se žutim ogrtačem i, isto kao i bodhisatta Viapssī, napustivši dom, otide u beskućnike.

Tāya sudaṁ, bhikkhave, parisāya parivuto vipassī bodhisatto gāmanigamajanapadarājadhānīsu cārikaṁ carati. Okružen njima, bodhisatta Viapssī išao je tako od sela do sela, od grada do grada, od jedne do druge kraljevske prestonice.

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: A jednom dok je boravio na pustom mestu, u osami, bodhisatti Vipassīju se javi ova misao:

‘na kho metaṁ patirūpaṁ yohaṁ ākiṇṇo viharāmi, yannūnāhaṁ eko gaṇamhā vūpakaṭṭho vihareyyan’ti. „Ne priliči mi da živim u tolikoj grupi. Zašto se ne bih udaljio od sve te gužve i živeo sam?”

Atha kho, bhikkhave, vipassī bodhisatto aparena samayena eko gaṇamhā vūpakaṭṭho vihāsi, aññeneva tāni caturāsītipabbajitasahassāni agamaṁsu, aññena maggena vipassī bodhisatto. Onda posle nekog vremena bodhisatta Vipassī potraži osamu. Onih 84.000 beskućnika otidoše jednim putem, a on drugim.

11. Bodhisattaabhinivesa 11. Probuđenje

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa vāsūpagatassa rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: I dok je, monasi, bodhisatta Vipassī tako boravio na pustom mestu, u osami, javi mu se ova misao:

‘kicchaṁ vatāyaṁ loko āpanno, jāyati ca jīyati ca mīyati ca cavati ca upapajjati ca, atha ca panimassa dukkhassa nissaraṇaṁ nappajānāti jarāmaraṇassa, „Avaj, svet ovaj je u nevolji. Rađa se, stari, umire, raspada se i ponovo rađa, a ipak ne razume gde je izlaz iz sve te patnje, starosti i smrti.

kudāssu nāma imassa dukkhassa nissaraṇaṁ paññāyissati jarāmaraṇassā’ti? Ah, kada će biti nađen izlaz  iz sve te patnje, starosti i smrti!”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: I dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati jarāmaraṇaṁ hoti, kiṁpaccayā jarāmaraṇan’ti? „Šta to postoji kada postoje starosti i smrt? Šta je njihov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘jātiyā kho sati jarāmaraṇaṁ hoti, jātipaccayā jarāmaraṇan’ti. „Kada postoji rođenje, tada postoje starost i smrt. Rođenje je njihov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati jāti hoti, kiṁpaccayā jātī’ti? „Šta to postoji kada postoji rođenje? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘bhave kho sati jāti hoti, bhavapaccayā jātī’ti. „Kada postoji bivanje, tada postoji rođenje. Bivanje je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati bhavo hoti, kiṁpaccayā bhavo’ti? „Šta to postoji kada postoji bivanje? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘upādāne kho sati bhavo hoti, upādānapaccayā bhavo’ti. „Kada postoji vezivanje, tada postoji bivanje. Vezivanje je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati upādānaṁ hoti, kiṁpaccayā upādānan’ti? „Šta to postoji kada postoji vezivanje? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘taṇhāya kho sati upādānaṁ hoti, taṇhāpaccayā upādānan’ti. „Kada postoji žudnja, tada postoji vezivanje. Žudnja je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati taṇhā hoti, kiṁpaccayā taṇhā’ti? „Šta to postoji kada postoji žudnja? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘vedanāya kho sati taṇhā hoti, vedanāpaccayā taṇhā’ti. „Kada postoji osećaj, tada postoji žudnja. Osećaj je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati vedanā hoti, kiṁpaccayā vedanā’ti? „Šta to postoji kada postoji osećaj? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘phasse kho sati vedanā hoti, phassapaccayā vedanā’ti. „Kada postoji kontakt, tada postoji žudnja. Kontakt je njen uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati phasso hoti, kiṁpaccayā phasso’ti? „Šta to postoji kada postoji kontakt? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘saḷāyatane kho sati phasso hoti, saḷāyatanapaccayā phasso’ti. „Kada postoji šest područja čula, tada postoji kontakt. Šest područja čula su njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati saḷāyatanaṁ hoti, kiṁpaccayā saḷāyatanan’ti? „Šta to postoji kada postoji šest područja čula? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘nāmarūpe kho sati saḷāyatanaṁ hoti, nāmarūpapaccayā saḷāyatanan’ti. „Kada postoji mentalno-materijalno, tada postoji šest područja čula. Mentalno-materijalno je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati nāmarūpaṁ hoti, kiṁpaccayā nāmarūpan’ti? „Šta to postoji kada postoji mentalno-materijalno? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘viññāṇe kho sati nāmarūpaṁ hoti, viññāṇapaccayā nāmarūpan’ti. „Kada postoji svest, tada postoji mentalno-materijalno. Svest je njegov uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho sati viññāṇaṁ hoti, kiṁpaccayā viññāṇan’ti? „Šta to postoji kada postoji svest? Šta je njegov uzrok?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘nāmarūpe kho sati viññāṇaṁ hoti, nāmarūpapaccayā viññāṇan’ti. „Kada postoji mentalno-materijalno, tada postoji svest. Mentalno-materijalno je njen uzrok.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘paccudāvattati kho idaṁ viññāṇaṁ nāmarūpamhā, nāparaṁ gacchati. „Ta svest se ponovo vraća ka mentalno-materijalnom, ne ide dalje.

Ettāvatā jāyetha vā jiyyetha vā miyyetha vā cavetha vā upapajjetha vā, yadidaṁ Utoliko neko može biti rođen, ostareti, propadati, umreti i preporoditi se.

nāmarūpapaccayā viññāṇaṁ, viññāṇapaccayā nāmarūpaṁ, nāmarūpapaccayā saḷāyatanaṁ, saḷāyatanapaccayā phasso, phassapaccayā vedanā, vedanāpaccayā taṇhā, taṇhāpaccayā upādānaṁ, upādānapaccayā bhavo, bhavapaccayā jāti, jātipaccayā jarāmaraṇaṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā sambhavanti. Dakle, sa mentalno-materijalnim kao uslovom, svest nastaje, sa svešću kao uslovom, mentalno-materijalno nastaje. Sa mentalno-materijalnim kao uslovom, šest područja čula nastaju. Sa šest područja čula kao uslovom, kontakt nastaje. Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje. Sa osećajem kao uslovom, žudnja nastaje. Sa žudnjom kao uslovom, vezivanje nastaje. Sa vezivanjem kao uzrokom, bivanje nastaje. Sa bivanjem kao uzrokom, rođenje nastaje. Sa rođenjem kao uzrokom, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nastaju.

Evametassa kevalassa dukkhakkhandhassa samudayo hoti’. Tako nastaje čitav ovaj okean patnje.

‘Samudayo samudayo’ti kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. „Nastanak, nastanak”, monasi, takva se u bodhisatti Vipassīju javila vizija, javilo znanje, mudrost i uvid, javila svetlost u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati jarāmaraṇaṁ na hoti, kissa nirodhā jarāmaraṇanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoje ni starost i smrt? Sa nestankom čega, nestaju i starost i smrt?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘jātiyā kho asati jarāmaraṇaṁ na hoti, jātinirodhā jarāmaraṇanirodho’ti. „Kada ne postoji rođenje, ne postoje ni starost ni smrt. Sa nestankom rođenja, nestaju i starost i smrt.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati jāti na hoti, kissa nirodhā jātinirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni rođenje? Sa nestankom čega, nestaje rođenje?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘bhave kho asati jāti na hoti, bhavanirodhā jātinirodho’ti. „Kada ne postoji bivanje, ne postoji ni rođenje. Sa nestankom bivanja, nestaje i rođenje.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati bhavo na hoti, kissa nirodhā bhavanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni bivanje? Sa nestankom čega, nestaje bivanje?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘upādāne kho asati bhavo na hoti, upādānanirodhā bhavanirodho’ti. „Kada ne postoji vezivanje, ne postoji ni bivanje. Sa nestankom vezivanje, nestaje i bivanje.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati upādānaṁ na hoti, kissa nirodhā upādānanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni vezivanje? Sa nestankom čega, nestaje vezivanje?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘taṇhāya kho asati upādānaṁ na hoti, taṇhānirodhā upādānanirodho’ti. „Kada ne postoji žudnja, ne postoji ni vezivanje. Sa nestankom žudnje, nestaje i vezivanje.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati taṇhā na hoti, kissa nirodhā taṇhānirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni žudnja? Sa nestankom čega, nestaje žudnja?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘vedanāya kho asati taṇhā na hoti, vedanānirodhā taṇhānirodho’ti. „Kada ne postoji osećaj, ne postoji ni žudnja. Sa nestankom osećaja, nestaje i žudnja.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati vedanā na hoti, kissa nirodhā vedanānirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni osećaj? Sa nestankom čega, nestaje osećaj?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘phasse kho asati vedanā na hoti, phassanirodhā vedanānirodho’ti. „Kada ne postoji kontakt, ne postoji ni osećaj. Sa nestankom kontakta, nestaje i osećaj.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati phasso na hoti, kissa nirodhā phassanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni kontakt? Sa nestankom čega, nestaje kontakt?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘saḷāyatane kho asati phasso na hoti, saḷāyatananirodhā phassanirodho’ti. „Kada ne postoji šest područja čula, ne postoji ni osećaj. Sa nestankom šest područja čula, nestaje i kontakt.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati saḷāyatanaṁ na hoti, kissa nirodhā saḷāyatananirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni šest područja čula? Sa nestankom čega, nestaje šest područja čula?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘nāmarūpe kho asati saḷāyatanaṁ na hoti, nāmarūpanirodhā saḷāyatananirodho’ti. „Kada ne postoji mentalno-materijalno, ne postoji ni šest područja čula. Sa nestankom mentalno-materijalnog, nestaje i šest područja čula.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati nāmarūpaṁ na hoti, kissa nirodhā nāmarūpanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni mentalno-materijalno? Sa nestankom čega, nestaje mentalno-materijalno?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘viññāṇe kho asati nāmarūpaṁ na hoti, viññāṇanirodhā nāmarūpanirodho’ti. „Kada ne postoji svest, ne postoji ni mentalno-materijalno. Sa nestankom svesti, nestaje i mentalno-materijalno.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘kimhi nu kho asati viññāṇaṁ na hoti, kissa nirodhā viññāṇanirodho’ti? „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni svest? Sa nestankom čega, nestaje svest?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa yoniso manasikārā ahu paññāya abhisamayo: Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću:

‘nāmarūpe kho asati viññāṇaṁ na hoti, nāmarūpanirodhā viññāṇanirodho’ti. „Kada ne postoji mentalno-materijalno, ne postoji ni svest. Sa nestankom mentalno-materijalnog, nestaje i svest.”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa etadahosi: Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli:

‘adhigato kho myāyaṁ maggo sambodhāya yadidaṁ—„Otkrio sam put do potpunog probuđenja, a on je sledeći:

nāmarūpanirodhā viññāṇanirodho, viññāṇanirodhā nāmarūpanirodho, nāmarūpanirodhā saḷāyatananirodho, saḷāyatananirodhā phassanirodho, phassanirodhā vedanānirodho, vedanānirodhā taṇhānirodho, taṇhānirodhā upādānanirodho, upādānanirodhā bhavanirodho, bhavanirodhā jātinirodho, jātinirodhā jarāmaraṇaṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā nirujjhanti. Sa nestankom mentalno-materijalnog, nestaje i svest. Sa nestankom svesti, nestaje i mentalno-materijalno. Sa nestankom mentalno-materijalnog, nestaje i šest područja čula. Sa nestankom šest područja čula, nestaje i kontakt. Sa nestankom kontakta, nestaje i osećaj. Sa nestankom osećaja, nestaje i žudnja. Sa nestankom žudnje, nestaje i vezivanje. Sa nestankom vezivanje, nestaje i bivanje. Sa nestankom bivanja, nestaje i rođenje. Sa nestankom rođenja, nestaju i starost i smrt.

Evametassa kevalassa dukkhakkhandhassa nirodho hoti’. Tako nestaje čitav ovaj okean patnje.

‘Nirodho nirodho’ti kho, bhikkhave, vipassissa bodhisattassa pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. „Prestanak, prestanak,” monasi, takva se u bodhisatti Vipassīju javila vizija, javilo znanje, mudrost i uvid, javila svetlost u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.

Atha kho, bhikkhave, vipassī bodhisatto aparena samayena pañcasu upādānakkhandhesu udayabbayānupassī vihāsi: A jednom drugom prilikom je Vipassī kontemplirao nastanak i nestanak pet sastojaka bića podložnih vezivanju:

‘iti rūpaṁ, iti rūpassa samudayo, iti rūpassa atthaṅgamo; „Ovakav je oblik, ovakav je nastanak oblika, ovakav prestanak oblika.

iti vedanā, iti vedanāya samudayo, iti vedanāya atthaṅgamo; Ovakav je osećaj, ovakav je nastanak osećaja, ovakav prestanak osećaja.

iti saññā, iti saññāya samudayo, iti saññāya atthaṅgamo; Ovakav je opažaj, ovakav je nastanak opažaja, ovakav prestanak opažaja.

iti saṅkhārā, iti saṅkhārānaṁ samudayo, iti saṅkhārānaṁ atthaṅgamo; Ovakvi su mentalni obrasci, ovakav je nastanak mentalnih obrazaca, ovakav prestanak mentalnih obrazaca.”

iti viññāṇaṁ, iti viññāṇassa samudayo, iti viññāṇassa atthaṅgamo’ti, Ovakva je svest, ovakav je nastanak svesti, ovakav prestanak svesti.”

tassa pañcasu upādānakkhandhesu udayabbayānupassino viharato na cirasseva anupādāya āsavehi cittaṁ vimuccīti. Kontemplirajući na taj način, njegov um uskoro postade potpuno oslobođen otrova zahvaljujući nevezivanju.

Dutiyabhāṇavāro.

12. Brahmayācanakathā 12. Brahmina molba

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa etadahosi: Monasi, onda blaženi Vipassī, blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni, ovako pomisli:

‘yannūnāhaṁ dhammaṁ deseyyan’ti. „Kako bi bilo da podučavam Dhammu?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa etadahosi: Onda dalje blaženi Vipassī ovako pomisli:

‘adhigato kho myāyaṁ dhammo gambhīro duddaso duranubodho santo paṇīto atakkāvacaro nipuṇo paṇḍitavedanīyo. „Ova Dhamma do koje dođoh duboka je, teško ju je uočiti, teško razumeti, smirujuća je i uzvišena, nedosežna pukim rezonovanjem, tanana, shvatljiva mudrima.

Ālayarāmā kho panāyaṁ pajā ālayaratā ālayasammuditā. Ali ovo pokolenje se oduševljava vezivanjem, zanosi vezivanjem, raduje vezivanju.

Ālayarāmāya kho pana pajāya ālayaratāya ālayasammuditāya duddasaṁ idaṁ ṭhānaṁ yadidaṁ idappaccayatāpaṭiccasamuppādo. Teško je za takvo pokolenje da uvidi ovu istinu, dakle posebnu uzročnost, uslovljeni nastanak.

Idampi kho ṭhānaṁ duddasaṁ yadidaṁ sabbasaṅkhārasamatho sabbūpadhipaṭinissaggo taṇhākkhayo virāgo nirodho nibbānaṁ. I teško je da uvidi ovu istinu, dakle stišavanje svih mentalnih konstrukcija, napuštanje svih tekovina, razaranje žudnje, hlađenje strasti, prestanak, nibbānu.

Ahañceva kho pana dhammaṁ deseyyaṁ, pare ca me na ājāneyyuṁ; so mamassa kilamatho, sā mamassa vihesā’ti. Ako bih krenuo da podučavam tu Dhammu, drugi me ne bi razumeli, a za mene bi to bio samo uzaludan trud i napor.”

Apissu, bhikkhave, vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ imā anacchariyā gāthāyo paṭibhaṁsu pubbe assutapubbā: Na to mu, monasi, spontano padoše na um ovi stihovi, koji nikad do tada nisu bili izrečeni:

‘Kicchena me adhigataṁ, „Čemu podučavanje Dhammi,

halaṁ dāni pakāsituṁ; koju čak i ja teško dosegnuh;

Rāgadosaparetehi, jer nju nikada spaziti neće

nāyaṁ dhammo susambudho. oni obuzeti strašću i mržnjom.

Paṭisotagāmiṁ nipuṇaṁ, Oni koje je strast osvojila, mrak obavio,

gambhīraṁ duddasaṁ aṇuṁ; teško razumljivu Dhammu nikada spoznati neće,

Rāgarattā na dakkhanti, jer ona vodi nasuprot toku ovoga sveta,

tamokhandhena āvuṭā’ti. tanana, duboka i teško uočljiva.”

Itiha, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa paṭisañcikkhato appossukkatāya cittaṁ nami, no dhammadesanāya. Razmišljajući o ovome, um mu beše skloniji nedelovanju nego podučavanju Dhamme.

Atha kho, bhikkhave, aññatarassa mahābrahmuno vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa cetasā cetoparivitakkamaññāya etadahosi: A onda, monasi, neki veliki Brahmā, shvativši o čemu blaženi Vipassī razmišlja, pomisli:

‘nassati vata bho loko, vinassati vata bho loko, yatra hi nāma vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa appossukkatāya cittaṁ namati, no dhammadesanāyā’ti. „Ovaj svet biće izgubljen, ovaj svet će nestati, jer um Vipassīja, plemenitog i potpuno probuđenog, skloniji je nedelovanju nego podučavanju Dhamme.”

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—brahmaloke antarahito vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa purato pāturahosi. Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, veliki Brahmā nestade u Brahminom svetu i pojavi se pred blaženim Vipassījem.

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā ekaṁsaṁ uttarāsaṅgaṁ karitvā dakkhiṇaṁ jāṇumaṇḍalaṁ pathaviyaṁ nihantvā yena vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho tenañjaliṁ paṇāmetvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavoca: Prebacivši gornji ogrtač preko jednog ramena, u znak poštovanja sklopi dlanove u njegovom pravcu i reče:

‘desetu, bhante, bhagavā dhammaṁ, desetu sugato dhammaṁ, ‘Poštovani gospodine, neka Blaženi podučava Dhammu, neka Uzvišeni podučava Dhammu.

santi sattā apparajakkhajātikā; assavanatā dhammassa parihāyanti, Postoje bića sa tek malo prašine u očima, koja propadaju jer nisu čula Dhammu.

bhavissanti dhammassa aññātāro’ti. Biće onih koji će razumeti Dhammu.’

Evaṁ vutte, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho taṁ mahābrahmānaṁ etadavoca: Kad ovo bi rečeno, blaženi Vipassī ovako reče velikom Brahmi:

‘mayhampi kho, brahme, etadahosi: „U meni se zaista javila misao:

“yannūnāhaṁ dhammaṁ deseyyan”ti. „Kako bi bilo da podučavam Dhammu?”

Tassa mayhaṁ, brahme, etadahosi: A onda pomislih:

“adhigato kho myāyaṁ dhammo gambhīro duddaso duranubodho santo paṇīto atakkāvacaro nipuṇo paṇḍitavedanīyo. „Ova Dhamma do koje dođoh duboka je, teško ju je uočiti, teško razumeti, smirujuća je i uzvišena, nedosežna pukim rezonovanjem, tanana, shvatljiva mudrima.

Ālayarāmā kho panāyaṁ pajā ālayaratā ālayasammuditā. Ali ovo pokolenje se oduševljava vezivanjem, zanosi vezivanjem, raduje vezivanju.

Ālayarāmāya kho pana pajāya ālayaratāya ālayasammuditāya duddasaṁ idaṁ ṭhānaṁ yadidaṁ idappaccayatāpaṭiccasamuppādo. Teško je za takvo pokolenje da uvidi ovu istinu, dakle posebnu uzročnost, uslovljeni nastanak.

Idampi kho ṭhānaṁ duddasaṁ yadidaṁ sabbasaṅkhārasamatho sabbūpadhipaṭinissaggo taṇhākkhayo virāgo nirodho nibbānaṁ. I teško je da uvidi ovu istinu, dakle stišavanje svih mentalnih konstrukcija, napuštanje svih tekovina, razaranje žudnje, hlađenje strasti, prestanak, nibbānu.

Ahañceva kho pana dhammaṁ deseyyaṁ, pare ca me na ājāneyyuṁ; so mamassa kilamatho, sā mamassa vihesā”ti. Ako bih krenuo da podučavam tu Dhammu, drugi me ne bi razumeli, a za mene bi to bio samo uzaludan trud i napor.”

Apissu maṁ, brahme, imā anacchariyā gāthāyo paṭibhaṁsu pubbe assutapubbā: Na to mi, Brahma, spontano padoše na um ovi stihovi, koji nikad do tada nisu bili izrečeni:

“Kicchena me adhigataṁ, „Čemu podučavanje Dhammi,

halaṁ dāni pakāsituṁ; koju čak i ja teško dosegnuh;

Rāgadosaparetehi, jer nju nikada spaziti neće

nāyaṁ dhammo susambudho. oni obuzeti strašću i mržnjom.

Paṭisotagāmiṁ nipuṇaṁ, Oni koje je strast osvojila, mrak obavio,

gambhīraṁ duddasaṁ aṇuṁ; teško razumljivu Dhammu nikada spoznati neće,

Rāgarattā na dakkhanti, jer ona vodi nasuprot toku ovoga sveta,

tamokhandhena āvuṭā”ti. tanana, duboka i teško uočljiva.”

Itiha me, brahme, paṭisañcikkhato appossukkatāya cittaṁ nami, no dhammadesanāyā’ti.

Dutiyampi kho, bhikkhave, so mahābrahmā …pe… Po drugi put veliki Brahma…

tatiyampi kho, bhikkhave, so mahābrahmā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavoca: Po treći put veliki Brahma ovako reče Vipassīju blaženom i potpuno probuđenom:

‘desetu, bhante, bhagavā dhammaṁ, desetu sugato dhammaṁ, santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti, bhavissanti dhammassa aññātāro’ti. ‘Poštovani gospodine, neka Blaženi podučava Dhammu, neka Uzvišeni podučava Dhammu. Postoje bića sa tek malo prašine u očima, koja propadaju jer nisu čula Dhammu. Biće onih koji će razumeti Dhammu.’

Atha kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho brahmuno ca ajjhesanaṁ viditvā sattesu ca kāruññataṁ paṭicca buddhacakkhunā lokaṁ volokesi. Sasluša blaženi Vipassī Brahmino preklinjanje i iz saosećanja za bića osmotri ovaj svet očima Budnoga.

Addasā kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho buddhacakkhunā lokaṁ volokento satte apparajakkhe mahārajakkhe tikkhindriye mudindriye svākāre dvākāre suviññāpaye duviññāpaye appekacce paralokavajjabhayadassāvine viharante, appekacce na paralokavajjabhayadassāvine viharante. Osmotrivši ga, vide on bića sa tek malo prašine u očima i bića sa mnogo prašine u očima, ona oštrog uma i ona tupog uma, dobrih i loših osobina, ona koja je lako podučiti i ona koja je teško podučiti, a i tek nekolicinu što vide opasnost u nedelima počinjenim sada i njihovim posledicama u drugom svetu.

Seyyathāpi nāma uppaliniyaṁ vā paduminiyaṁ vā puṇḍarīkiniyaṁ vā appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakānuggatāni anto nimuggaposīni. Appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni samodakaṁ ṭhitāni. Appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakā accuggamma ṭhitāni anupalittāni udakena. Kao što u jezeru s belim, crvenim ili plavim lotosima, neki od lotosa iznikli i izrasli pod vodom, ne izlaze na površinu, pa ih sveža voda napaja i oplahuje, a neki drugi iznikli i izrasli pod vodom, plutaju po površini, dok se neki treći iznikli i izrasli pod vodom, izdignu iznad nje, pa voda više uz njih ne prianja.

Evameva kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho buddhacakkhunā lokaṁ volokento addasa satte apparajakkhe mahārajakkhe tikkhindriye mudindriye svākāre dvākāre suviññāpaye duviññāpaye appekacce paralokavajjabhayadassāvine viharante, appekacce na paralokavajjabhayadassāvine viharante. Isto tako, monasi, osmotrivši ovaj svet očima Budnoga, blaženi Vipassī vide bića sa tek malo prašine u očima i bića sa mnogo prašine u očima, ona oštrog uma i ona tupog uma, dobrih i loših osobina, ona koja je lako podučiti i koja je teško podučiti, a i tek nekolicinu što vide opasnost u nedelima počinjenim sada i njihovim posledicama u drugom svetu.

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa cetasā cetoparivitakkamaññāya vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ gāthāhi ajjhabhāsi: Onda, monasi, Veliki Brahma, znajući o čemu blaženi Vipassī razmišlja, izreče ove stihove:

‘Sele yathā pabbatamuddhaniṭṭhito, ’Kao što neko stojeći na vrhu planine

Yathāpi passe janataṁ samantato; ljudski rod vidi svuda unaokolo,

Tathūpamaṁ dhammamayaṁ sumedha, tako i ti, o Mudri, svevideći mudrače,

Pāsādamāruyha samantacakkhu; podigni visoku palatu istine.

Sokāvatiṇṇaṁ janatamapetasoko, Neka Patnjom nedodirnuti pogleda ljudski soj,

Avekkhassu jātijarābhibhūtaṁ. u patnju uronjen, rođenjem i smrću savladan.

Uṭṭhehi vīra vijitasaṅgāma, Ustani, pobedonosni junače, predvodniče karavana,

Satthavāha aṇaṇa vicara loke; i kreni svetom ovim, kojem ništa ne duguješ.

Desassu bhagavā dhammaṁ, Neka Blaženi istinu tu podučava,

Aññātāro bhavissantī’ti. uvek će biti onih koji će je razumeti.’

Atha kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho taṁ mahābrahmānaṁ gāthāya ajjhabhāsi: Na to, blaženi Vipassī  odgovori Velikom Brahmi ovim stihovima:

‘Apārutā tesaṁ amatassa dvārā, Otvorena za njih su vrata Besmrtnog,

Ye sotavanto pamuñcantu saddhaṁ; nek sposobni da čuju pokažu svoje poverenje sada.

Vihiṁsasaññī paguṇaṁ na bhāsiṁ, Svestan težine zadatka, o Brahmā, ne govorih

Dhammaṁ paṇītaṁ manujesu brahme’ti. među ljudima o Dhammi, koja je tanana i uzvišena.”

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā: ‘katāvakāso khomhi vipassinā bhagavatā arahatā sammāsambuddhena dhammadesanāyā’ti vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tattheva antaradhāyi. Na to Veliki Brahmā pomisli: „Blaženi Vipassī se saglasio s mojom molbom da podučava Dhammu.” Pošto se poklonio blaženom Vipassīju i pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, on se sa tog mesta udalji.

13. Aggasāvakayuga 13. Par glavnih učenika

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa etadahosi: Onda dalje blaženi Vipassī ovako pomisli:

‘kassa nu kho ahaṁ paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ, „Koga bih prvog podučio Dhammi?

ko imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti? Ko će brzo razumeti ovu Dhammu?”

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa etadahosi: Onda dalje blaženi Vipassī ovako pomisli:

‘ayaṁ kho khaṇḍo ca rājaputto tisso ca purohitaputto bandhumatiyā rājadhāniyā paṭivasanti paṇḍitā viyattā medhāvino dīgharattaṁ apparajakkhajātikā. „Princ Khaṇḍa i Tissa, sin prvosveštenika, što žive u prestonici Bandhumatī, jesu mudri, sposobni i oštroumni. Oni već zadugo imaju tek malo prašine u očima.

Yannūnāhaṁ khaṇḍassa ca rājaputtassa, tissassa ca purohitaputtassa paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ, te imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissantī’ti. Kako bi bilo da njih prvo podučim Dhammi? Oni će brzo razumeti ovu Dhammu.”

Atha kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—bodhirukkhamūle antarahito bandhumatiyā rājadhāniyā kheme migadāye pāturahosi. Na to, monasi, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, Buda Vipassī nestade u podnožju bodhi drveta i pojavi se u Khema parku jelena, na obodu prestonice Bandhumatī.

Atha kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho dāyapālaṁ āmantesi: Tu on ovako reče čuvaru parka:

‘ehi tvaṁ, samma dāyapāla, bandhumatiṁ rājadhāniṁ pavisitvā khaṇḍañca rājaputtaṁ tissañca purohitaputtaṁ evaṁ vadehi—„Hajde, dobri čuvaru, idi do prestonice Bandhumatī i ovako reci princu Khaṇḍi i Tissi, sinu prvosveštenika:

vipassī, bhante, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho bandhumatiṁ rājadhāniṁ anuppatto kheme migadāye viharati, so tumhākaṁ dassanakāmo’ti. „Gospodo, Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, stigao je u prestonicu Bandhumatī i sada boravi u Khema parku jelena. Želi da vas vidi.”

‘Evaṁ, bhante’ti kho, bhikkhave, dāyapālo vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa paṭissutvā bandhumatiṁ rājadhāniṁ pavisitvā khaṇḍañca rājaputtaṁ tissañca purohitaputtaṁ etadavoca: „Da, poštovani gospodine,” reče čuvar, pa učini ono što je od njega bilo zatraženo.

‘vipassī, bhante, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho bandhumatiṁ rājadhāniṁ anuppatto kheme migadāye viharati; so tumhākaṁ dassanakāmo’ti.

Atha kho, bhikkhave, khaṇḍo ca rājaputto tisso ca purohitaputto bhaddāni bhaddāni yānāni yojāpetvā bhaddaṁ bhaddaṁ yānaṁ abhiruhitvā bhaddehi bhaddehi yānehi bandhumatiyā rājadhāniyā niyyiṁsu. Yena khemo migadāyo tena pāyiṁsu. A princ Khaṇḍa i Tissa, sin prvosveštenika, narediše da se pripremi veliki broj svečanih kočija, popeše se na jednu od njih i praćeni ostalima, izvezoše se iz Bandhumatīja ka Khema parku jelena.

Yāvatikā yānassa bhūmi, yānena gantvā yānā paccorohitvā pattikāva yena vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho tenupasaṅkamiṁsu. upasaṅkamitvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. Vozili su se kočijama dokle je bilo moguće, a onda sa njih siđoše i peške stigoše do Bude Vipasīja. Kada su stigli, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane.

Tesaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho anupubbiṁ kathaṁ kathesi, seyyathidaṁ—Tu im Buda Vipasī postupno izloži pouku,

dānakathaṁ sīlakathaṁ saggakathaṁ kāmānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nekkhamme ānisaṁsaṁ pakāsesi. kroz govor o davanju, govor o vrlini, govor o nebesima; objasni opasnost, propadanje i prljanje u čulnim zadovoljstvima, kao i blagoslov obuzdavanja.

Yadā te bhagavā aññāsi kallacitte muducitte vinīvaraṇacitte udaggacitte pasannacitte, atha yā buddhānaṁ sāmukkaṁsikā dhammadesanā, taṁ pakāsesi—Kada je video da im je um spreman, prijemčiv, oslobođen prepreka, nadahnut i ispunjen poverenjem, izloži im on učenje koje je posebno svojstveno Budama:

dukkhaṁ samudayaṁ nirodhaṁ maggaṁ. patnju, nastanak patnje, prestanak patnje i put koji vodi do prestanka patnje.

Seyyathāpi nāma suddhaṁ vatthaṁ apagatakāḷakaṁ sammadeva rajanaṁ paṭiggaṇheyya; I baš kao kad bi čist komad platna, bez ikakvih mrlja, bio obojen svuda jednako,

evameva khaṇḍassa ca rājaputtassa tissassa ca purohitaputtassa tasmiṁyeva āsane virajaṁ vītamalaṁ dhammacakkhuṁ udapādi: isto tako se u Khaṇḍi i Tissi, dok su tu sedeli, javi potpuno čisto oko Dhamme, bez mrlja:

‘yaṁ kiñci samudayadhammaṁ sabbaṁ taṁ nirodhadhamman’ti. „Sve što je podložno nastanku jeste podložno i nestanku.”

Te diṭṭhadhammā pattadhammā viditadhammā pariyogāḷhadhammā tiṇṇavicikicchā vigatakathaṅkathā vesārajjappattā aparappaccayā satthusāsane vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavocuṁ: Tada oni ugledaše Dhammu, dosegoše Dhammu, razumeše Dhammu, obuhvatiše Dhammu. Otidoše izvan sumnje, oslobodiše se zbunjenosti, zadobiše neustrašivost i postadoše nezavisni od drugih u  nauku učitelja Vipassīja. Onda ovako rekoše budi Vipasīju, plemenitome i potpuno probuđenome:

‘abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante. „Zadivljujuće je to, poštovani gospodine, čudesno je to!

Seyyathāpi, bhante, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: “cakkhumanto rūpāni dakkhantī”ti; evamevaṁ bhagavatā anekapariyāyena dhammo pakāsito. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.

Ete mayaṁ, bhante, bhagavantaṁ saraṇaṁ gacchāma dhammañca. Uzimamo Blaženoga i njegovo učenje za utočište.

Labheyyāma mayaṁ, bhante, bhagavato santike pabbajjaṁ, labheyyāma upasampadan’ti. Neka nas Blaženi prihvati kao zaređene sledbenike i neka primimo puno zaređenje.”

Alatthuṁ kho, bhikkhave, khaṇḍo ca rājaputto, tisso ca purohitaputto vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa santike pabbajjaṁ alatthuṁ upasampadaṁ. Tako, monasi, Buda Vipassī prihvati Khaṇḍu i Tissu kao svoje zaređene sledbenike i dade im puno zaređenje.

Te vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho dhammiyā kathāya sandassesi samādapesi samuttejesi sampahaṁsesi; Zatim ih uputi, podstaknu, nadahnu i ohrabri govorom o Dhammi,

saṅkhārānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nibbāne ānisaṁsaṁ pakāsesi. objasni im opasnost uslovljenih stvari, tako niskih i propadljivih, kao i blagodet oslobođenja.

Tesaṁ vipassinā bhagavatā arahatā sammāsambuddhena dhammiyā kathāya sandassiyamānānaṁ samādapiyamānānaṁ samuttejiyamānānaṁ sampahaṁsiyamānānaṁ nacirasseva anupādāya āsavehi cittāni vimucciṁsu. Podučeni na taj način, njihovi umovi uskoro postadoše oslobođeni zahvaljujući nevezivanju.

14. Mahājanakāyapabbajjā 10. Velika grupa ljudi odlazi u beskućnike

Assosi kho, bhikkhave, bandhumatiyā rājadhāniyā mahājanakāyo caturāsītipāṇasahassāni: I doču, monasi, masa ljudi u prestonici Bandhumati, njih 84.000:

‘vipassī kira bhagavā arahaṁ sammāsambuddho bandhumatiṁ rājadhāniṁ anuppatto kheme migadāye viharati. „Zaista je Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, stigao u prestonicu Bandhumatī i sada boravi u Khema parku jelena. I on želi da nas vidi.

Khaṇḍo ca kira rājaputto tisso ca purohitaputto vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa santike kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajitā’ti. A princ Khaṇḍa i Tissa, sin prvosveštenika, pošto su obrijali kosu i bradu, ogrnuli žuti ogrtač, u njegovom prisustvu zaista napustiše domaćinski život.”

Sutvāna nesaṁ etadahosi: Onda oni ovako pomisliše:

‘na hi nūna so orako dhammavinayo, na sā orakā pabbajjā, yattha khaṇḍo ca rājaputto tisso ca purohitaputto kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajitā. „Mora da to nije obično učenje i praksa, niti je zaređenje princa Khaṇḍe i Tisse, sin prvosveštenika, obično.

Khaṇḍo ca rājaputto tisso ca purohitaputto kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajissanti, kimaṅgaṁ pana mayan’ti. Ako su oni to učinili, zašto ne bismo i mi?”

Atha kho so, bhikkhave, mahājanakāyo caturāsītipāṇasahassāni bandhumatiyā rājadhāniyā nikkhamitvā yena khemo migadāyo yena vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. I tako čitava ta grupa ljudi, njih osamdeset četiri hiljade, stigoše u Bandhumatī i otidoše do Khema parka jelena, do Bude Vipassīja, plemenitoga i potpuno probuđenoga. Kada su stigli, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane.

Tesaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho anupubbiṁ kathaṁ kathesi. Tu im Buda Vipasī postupno izloži pouku,

Seyyathidaṁ—dānakathaṁ sīlakathaṁ saggakathaṁ kāmānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nekkhamme ānisaṁsaṁ pakāsesi. govor o davanju, govor o vrlini, govor o nebesima; objasni opasnost,  propadanje i prljanje u čulnim zadovoljstvima, kao i blagoslov  obuzdavanja.

Yadā te bhagavā aññāsi kallacitte muducitte vinīvaraṇacitte udaggacitte pasannacitte, atha yā buddhānaṁ sāmukkaṁsikā dhammadesanā, taṁ pakāsesi—Kada je video da im je um spreman, prijemčiv, oslobođen prepreka, nadahnut i ispunjen poverenjem, izloži im on učenje koje je posebno svojstveno Budama:

dukkhaṁ samudayaṁ nirodhaṁ maggaṁ. patnju, nastanak patnje, prestanak patnje i put.

Seyyathāpi nāma suddhaṁ vatthaṁ apagatakāḷakaṁ sammadeva rajanaṁ paṭiggaṇheyya; I baš kao kad bi čist komad platna, bez ikakvih mrlja, bio obojen svuda jednako,

evameva tesaṁ caturāsītipāṇasahassānaṁ tasmiṁyeva āsane virajaṁ vītamalaṁ dhammacakkhuṁ udapādi: isto tako se u svim tim bićima, dok su tu sedela, javi potpuno čisto oko Dhamme, bez mrlja:

‘yaṁ kiñci samudayadhammaṁ sabbaṁ taṁ nirodhadhamman’ti. „Sve što je podložno nastanku jeste podložno i nestanku.”

Te diṭṭhadhammā pattadhammā viditadhammā pariyogāḷhadhammā tiṇṇavicikicchā vigatakathaṅkathā vesārajjappattā aparappaccayā satthusāsane vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavocuṁ: Tada oni ugledaše Dhammu, dosegoše Dhammu, razumeše Dhammu, obuhvatiše Dhammu. Otidoše izvan sumnje, oslobodiše se zbunjenosti, zadobiše neustrašivost i postadoše nezavisni od drugih u  nauku učitelja Vipassīja. Onda ovako rekoše budi Vipasīju, plemenitome i potpuno probuđenome:

‘abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante. „Zadivljujuće je to, poštovani gospodine, čudesno je to!

Seyyathāpi, bhante, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: “cakkhumanto rūpāni dakkhantī”ti; evamevaṁ bhagavatā anekapariyāyena dhammo pakāsito. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.

Ete mayaṁ, bhante, bhagavantaṁ saraṇaṁ gacchāma dhammañca bhikkhusaṅghañca. Uzimamo Blaženoga i njegovo učenje za utočište.

Labheyyāma mayaṁ, bhante, bhagavato santike pabbajjaṁ labheyyāma upasampadan’ti. Neka nas Blaženi prihvati kao zaređene sledbenike i neka primimo puno zaređenje.”

Alatthuṁ kho, bhikkhave, tāni caturāsītipāṇasahassāni vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa santike pabbajjaṁ, alatthuṁ upasampadaṁ. Tako, monasi, Buda Vipassī prihvati čitavu tu grupu ljudi kao svoje zaređene sledbenike i dade im puno zaređenje.

Te vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho dhammiyā kathāya sandassesi samādapesi samuttejesi sampahaṁsesi; Zatim ih uputi, podstaknu, nadahnu i ohrabri govorom o Dhammi,

saṅkhārānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nibbāne ānisaṁsaṁ pakāsesi. objasni im opasnost uslovljenih stvari, tako niskih i propadljivih, kao i blagodet oslobođenja.

Tesaṁ vipassinā bhagavatā arahatā sammāsambuddhena dhammiyā kathāya sandassiyamānānaṁ samādapiyamānānaṁ samuttejiyamānānaṁ sampahaṁsiyamānānaṁ nacirasseva anupādāya āsavehi cittāni vimucciṁsu. Podučeni na taj način, njihovi umovi uskoro postadoše oslobođeni zahvaljujući nevezivanju.

15. Purimapabbajitānaṁ dhammābhisamaya 15. Širenje Učenja

Assosuṁ kho, bhikkhave, tāni purimāni caturāsītipabbajitasahassāni: I doču grupa od 84.000 ljudi koja je ranije otišla u beskućnike:

‘vipassī kira bhagavā arahaṁ sammāsambuddho bandhumatiṁ rājadhāniṁ anuppatto kheme migadāye viharati, dhammañca kira desetī’ti. „Zaista je Buda Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, stigao u prestonicu Bandhumatī i sada boravi u Khema parku jelena. I on podučava Dhammu.

Atha kho, bhikkhave, tāni caturāsītipabbajitasahassāni yena bandhumatī rājadhānī yena khemo migadāyo yena vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. I oni dođoše da vide blaženog Vipassīja, te razumevši Dhammu, postadoše beskućnici i oslobodiše se mentalnih nečistoća.

Tesaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho anupubbiṁ kathaṁ kathesi.

Seyyathidaṁ—dānakathaṁ sīlakathaṁ saggakathaṁ kāmānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nekkhamme ānisaṁsaṁ pakāsesi.

Yadā te bhagavā aññāsi kallacitte muducitte vinīvaraṇacitte udaggacitte pasannacitte, atha yā buddhānaṁ sāmukkaṁsikā dhammadesanā, taṁ pakāsesi—

dukkhaṁ samudayaṁ nirodhaṁ maggaṁ.

Seyyathāpi nāma suddhaṁ vatthaṁ apagatakāḷakaṁ sammadeva rajanaṁ paṭiggaṇheyya;

evameva tesaṁ caturāsītipabbajitasahassānaṁ tasmiṁyeva āsane virajaṁ vītamalaṁ dhammacakkhuṁ udapādi:

‘yaṁ kiñci samudayadhammaṁ sabbaṁ taṁ nirodhadhamman’ti.

Te diṭṭhadhammā pattadhammā viditadhammā pariyogāḷhadhammā tiṇṇavicikicchā vigatakathaṅkathā vesārajjappattā aparappaccayā satthusāsane vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavocuṁ:

‘abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante.

Seyyathāpi, bhante, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: “cakkhumanto rūpāni dakkhantī”ti; evamevaṁ bhagavatā anekapariyāyena dhammo pakāsito.

Ete mayaṁ, bhante, bhagavantaṁ saraṇaṁ gacchāma dhammañca bhikkhusaṅghañca.

Labheyyāma mayaṁ, bhante, bhagavato santike pabbajjaṁ labheyyāma upasampadan’ti.

Alatthuṁ kho, bhikkhave, tāni caturāsītipabbajitasahassāni vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa santike pabbajjaṁ alatthuṁ upasampadaṁ.

Te vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho dhammiyā kathāya sandassesi samādapesi samuttejesi sampahaṁsesi;

saṅkhārānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ nibbāne ānisaṁsaṁ pakāsesi.

Tesaṁ vipassinā bhagavatā arahatā sammāsambuddhena dhammiyā kathāya sandassiyamānānaṁ samādapiyamānānaṁ samuttejiyamānānaṁ sampahaṁsiyamānānaṁ nacirasseva anupādāya āsavehi cittāni vimucciṁsu.

16. Cārikāanujānana 16. Dopuštenje za putovanje

Tena kho pana, bhikkhave, samayena bandhumatiyā rājadhāniyā mahābhikkhusaṅgho paṭivasati aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ. Monasi, tom prilikom u prestonici Bandhumatī živela je velika zajednica monaha, njih šest miliona i osamsto hiljada.

Atha kho, bhikkhave, vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: Onda Budi Viapassiju, dok je boravio na pustom mestu, u osami, pade na um ovakva misao:

‘mahā kho etarahi bhikkhusaṅgho bandhumatiyā rājadhāniyā paṭivasati aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ, yannūnāhaṁ bhikkhū anujāneyyaṁ: „Velika je zajednica monaha u Bandhumatīju. Kako bi bilo ako bih ih posavetovao:

“caratha, bhikkhave, cārikaṁ bahujanahitāya bahujanasukhāya lokānukampāya atthāya hitāya sukhāya devamanussānaṁ; ’Idite, monasi, na različite strane i podučavajte, na korist i sreću mnogih, iz saosećanja prema ovome svetu, na korist i sreću božanskih i ljudskih bića.

mā ekena dve agamittha; Ne idite ni dvojica zajedno

desetha, bhikkhave, dhammaṁ ādikalyāṇaṁ majjhekalyāṇaṁ pariyosānakalyāṇaṁ sātthaṁ sabyañjanaṁ kevalaparipuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ pakāsetha. i u skladu sa njegovim slovom i duhom, propovedajte ovo učenje divno na početku, divno  u sredini, divno na kraju.

Santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti, Postoje bića sa tek malo prašine u očima, koja propadaju jer nisu čula Dhammu.

bhavissanti dhammassa aññātāro. Ona će razumeti Dhammu.

Api ca channaṁ channaṁ vassānaṁ accayena bandhumatī rājadhānī upasaṅkamitabbā pātimokkhuddesāyā”’ti. Ali posle šest godina treba da se vratite u prestonicu Bandhumatī radi svečanog recitovanja monaških pravila’.”

Atha kho, bhikkhave, aññataro mahābrahmā vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa cetasā cetoparivitakkamaññāya seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—brahmaloke antarahito vipassissa bhagavato arahato sammāsambuddhassa purato pāturahosi. Shvativši o čemu razmišlja blaženi Vipassī, jedan veliki Brahma na to hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, nestade u Brahma svetu i pojavi se pred Budom Vipassījem.

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā ekaṁsaṁ uttarāsaṅgaṁ karitvā yena vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho tenañjaliṁ paṇāmetvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ etadavoca: Prebacivši gornji ogrtač preko jednog ramena, u znak poštovanja sklopi dlanove u njegovom pravcu i reče:

‘evametaṁ, bhagavā, evametaṁ, sugata. „Istina je, Blaženi! Istina je, Srećni!

Mahā kho, bhante, etarahi bhikkhusaṅgho bandhumatiyā rājadhāniyā paṭivasati aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ, anujānātu, bhante, bhagavā bhikkhū: Velika je zajednica monaha u Bandhumatīju. Kako bi bilo ako bih ih posavetovao:

“caratha, bhikkhave, cārikaṁ bahujanahitāya bahujanasukhāya lokānukampāya atthāya hitāya sukhāya devamanussānaṁ; „Idite, monasi, na različite strane i podučavajte, na korist i sreću mnogih, iz saosećanja prema ovome svetu, na korist i sreću božanskih i ljudskih bića.

mā ekena dve agamittha; Ne idite ni dvojica zajedno

desetha, bhikkhave, dhammaṁ ādikalyāṇaṁ majjhekalyāṇaṁ pariyosānakalyāṇaṁ sātthaṁ sabyañjanaṁ kevalaparipuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ pakāsetha. i u skladu sa njegovim slovom i duhom, propovedajte ovo učenje divno na početku, divno  u sredini, divno na kraju.

Santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti, bhavissanti dhammassa aññātāro”ti. Postoje bića sa tek malo prašine u očima, koja propadaju jer nisu čula Dhammu. Ona će razumeti Dhammu.

Api ca, bhante, mayaṁ tathā karissāma yathā bhikkhū channaṁ channaṁ vassānaṁ accayena bandhumatiṁ rājadhāniṁ upasaṅkamissanti pātimokkhuddesāyā’ti. Ali posle šest godina vratićete se u prestonicu Bandhumatī radi svečanog recitovanja monaških pravila’.”

Idamavoca, bhikkhave, so mahābrahmā. Tako reče veliki Brahma.

Idaṁ vatvā vipassiṁ bhagavantaṁ arahantaṁ sammāsambuddhaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tattheva antaradhāyi. pa se pokloni blaženom Vipassīju i pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, sa tog mesta se udalji.

Atha kho, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho sāyanhasamayaṁ paṭisallānā vuṭṭhito bhikkhū āmantesi: Onda uveče, blaženi Vipassī izađe iz osame, pa ispriča monasima o čemu je razmišljao i isto tako šta ga je zamolio onaj veliki Brahma.

‘idha mayhaṁ, bhikkhave, rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi:

“mahā kho etarahi bhikkhusaṅgho bandhumatiyā rājadhāniyā paṭivasati aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ.

Yannūnāhaṁ bhikkhū anujāneyyaṁ—

caratha, bhikkhave, cārikaṁ bahujanahitāya bahujanasukhāya lokānukampāya atthāya hitāya sukhāya devamanussānaṁ;

mā ekena dve agamittha;

desetha, bhikkhave, dhammaṁ ādikalyāṇaṁ majjhekalyāṇaṁ pariyosānakalyāṇaṁ sātthaṁ sabyañjanaṁ kevalaparipuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ pakāsetha.

Santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti, bhavissanti dhammassa aññātāro.

Api ca channaṁ channaṁ vassānaṁ accayena bandhumatī rājadhānī upasaṅkamitabbā pātimokkhuddesāyā”’ti.

Atha kho, bhikkhave, aññataro mahābrahmā mama cetasā cetoparivitakkamaññāya seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—brahmaloke antarahito mama purato pāturahosi.

Atha kho so, bhikkhave, mahābrahmā ekaṁsaṁ uttarāsaṅgaṁ karitvā yenāhaṁ tenañjaliṁ paṇāmetvā maṁ etadavoca:

‘evametaṁ, bhagavā, evametaṁ, sugata.

Mahā kho, bhante, etarahi bhikkhusaṅgho bandhumatiyā rājadhāniyā paṭivasati aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ.

Anujānātu, bhante, bhagavā bhikkhū—

caratha, bhikkhave, cārikaṁ bahujanahitāya bahujanasukhāya lokānukampāya atthāya hitāya sukhāya devamanussānaṁ;

mā ekena dve agamittha;

desetha, bhikkhave, dhammaṁ …pe…

santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti, bhavissanti dhammassa aññātāroti.

Api ca, bhante, mayaṁ tathā karissāma, yathā bhikkhū channaṁ channaṁ vassānaṁ accayena bandhumatiṁ rājadhāniṁ upasaṅkamissanti pātimokkhuddesāyā’ti.

Idamavoca, bhikkhave, so mahābrahmā.

Idaṁ vatvā maṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tattheva antaradhāyi.

‘Anujānāmi, bhikkhave, caratha cārikaṁ bahujanahitāya bahujanasukhāya lokānukampāya atthāya hitāya sukhāya devamanussānaṁ;

mā ekena dve agamittha;

desetha, bhikkhave, dhammaṁ ādikalyāṇaṁ majjhekalyāṇaṁ pariyosānakalyāṇaṁ sātthaṁ sabyañjanaṁ kevalaparipuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ pakāsetha.

Santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti,

bhavissanti dhammassa aññātāro.

Api ca, bhikkhave, channaṁ channaṁ vassānaṁ accayena bandhumatī rājadhānī upasaṅkamitabbā pātimokkhuddesāyā’ti.

Atha kho, bhikkhave, bhikkhū yebhuyyena ekāheneva janapadacārikaṁ pakkamiṁsu. Na to većina monaha već istoga dana krete na putovanje.

Tena kho pana samayena jambudīpe caturāsīti āvāsasahassāni honti. A u to vreme u Đambudīpi je bilo 84.000 manastira.

Ekamhi hi vasse nikkhante devatā saddamanussāvesuṁ: I kada je prošla jedna godina, božanstva objaviše:

‘nikkhantaṁ kho, mārisā, ekaṁ vassaṁ; „Časni gospodine, prošla je jedna godina!

pañca dāni vassāni sesāni; Još je pet preostalo!

pañcannaṁ vassānaṁ accayena bandhumatī rājadhānī upasaṅkamitabbā pātimokkhuddesāyā’ti. Kada prođe i tih pet, treba da se vratite u prestonicu Bandhumatī radi svečanog recitovanja monaških pravila.”

Dvīsu vassesu nikkhantesu … Kada su prošle dve godine…

tīsu vassesu nikkhantesu … tri…

catūsu vassesu nikkhantesu … četiri…

pañcasu vassesu nikkhantesu devatā saddamanussāvesuṁ: I kada je prošlo pet godina, božanstva objaviše:

‘nikkhantāni kho, mārisā, pañcavassāni; „Časni gospodine, prošlo je pet godina!

ekaṁ dāni vassaṁ sesaṁ; Još je jedna preostala!

ekassa vassassa accayena bandhumatī rājadhānī upasaṅkamitabbā pātimokkhuddesāyā’ti. Kada prođe i ta jedna, treba da se vratite u prestonicu Bandhumatī radi svečanog recitovanja monaških pravila.”

Chasu vassesu nikkhantesu devatā saddamanussāvesuṁ: A kada je prošla i šesta godina, božanstva objaviše:

‘nikkhantāni kho, mārisā, chabbassāni, „Časni gospodine, prošlo je šest godina!

samayo dāni bandhumatiṁ rājadhāniṁ upasaṅkamituṁ pātimokkhuddesāyā’ti. Sada je vreme da se vratite u prestonicu Bandhumatī radi svečanog recitovanja monaških pravila.”

Atha kho te, bhikkhave, bhikkhū appekacce sakena iddhānubhāvena appekacce devatānaṁ iddhānubhāvena ekāheneva bandhumatiṁ rājadhāniṁ upasaṅkamiṁsu pātimokkhuddesāyāti. I istoga dana, neki zahvaljujući svojim natprirodnim moćima, neki zahvaljujući natprirodnim moćima božanstava, monasi se vratiše u prestonicu Bandhumatī.

Tatra sudaṁ, bhikkhave, vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho bhikkhusaṅghe evaṁ pātimokkhaṁ uddisati: I tu, monasi, blaženi Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, izgovori monaška pravila ovako:

‘Khantī paramaṁ tapo titikkhā, „Strpljiva istrajnost je najviši asketizam,

Nibbānaṁ paramaṁ vadanti buddhā; oslobođenje krajnji cilj, kažu Bude;

Na hi pabbajito parūpaghātī, nije monah ko povređuje druge,

Na samaṇo hoti paraṁ viheṭhayanto. niti asketa ko ih zlostavlja.

Sabbapāpassa akaraṇaṁ, Od svega rđavog se okreni,

kusalassa upasampadā; svako dobro u sebi neguj;

Sacittapariyodapanaṁ, srce i um svoj pročisti,

etaṁ buddhānasāsanaṁ. to je učenje svih Budnih.

Anūpavādo anūpaghāto, Druge ne vređaj, niti povređuj,

Pātimokkhe ca saṁvaro; u zavetu obuzdan budi,

Mattaññutā ca bhattasmiṁ, u hrani uvek umeren,

Pantañca sayanāsanaṁ; u osami boravi,

Adhicitte ca āyogo, usavršavanju uma posvećen –

Etaṁ buddhānasāsanan’ti. to je učenje svih Budnih.

17. Devatārocana 17. Radovanje božanstava

Ekamidāhaṁ, bhikkhave, samayaṁ ukkaṭṭhāyaṁ viharāmi subhagavane sālarājamūle. Monasi, jednom sam boravio kraj Ukaṭṭhe,9 u Subhaga šumi, u podnožju jednog veličanstvenog salovog drveta.

Tassa mayhaṁ, bhikkhave, rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: I dok sam tako boravio na pustom mestu, u osami, pade mi na um ovakva misao:

‘na kho so sattāvāso sulabharūpo, yo mayā anāvutthapubbo iminā dīghena addhunā aññatra suddhāvāsehi devehi. „Nije lako pronaći mesto na kojem nisam nekada ranije živeo, sem među božanstvima čistih boravišta.

Yannūnāhaṁ yena suddhāvāsā devā tenupasaṅkameyyan’ti. Kako bi bilo da ih posetim?”

Atha khvāhaṁ, bhikkhave, seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—ukkaṭṭhāyaṁ subhagavane sālarājamūle antarahito avihesu devesu pāturahosiṁ. Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, nestadoh u Subhaga šumi i pojavih se pred Avihā božanstvima.

Tasmiṁ, bhikkhave, devanikāye anekāni devatāsahassāni anekāni devatāsatasahassāni yenāhaṁ tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Ekamantaṁ ṭhitā kho, bhikkhave, tā devatā maṁ etadavocuṁ: A među njima, na hiljade božanstava, stotine hiljada njih dođoše do mene, pozdraviše me, pa stadoše sa strane. Stojeći tako, ovako rekoše:

‘ito so, mārisā, ekanavutikappe yaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi. „Časni gospodine, pre 91 eona se blaženi Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, pojavio u ovome svetu.

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi, khattiyakule udapādi. Rođen je u porodici plemića,

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi. u Kondañña klanu.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asītivassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi. Živeo je 80.000 godina,

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho pāṭaliyā mūle abhisambuddho. a postao probuđen u podnožju pāṭaliyā drveta.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa khaṇḍatissaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Imao je Khaṇḍu i Tissu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi bhikkhusatasahassaṁ. Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni. Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Buda Vipassī je imao i tri zajednice svojih učenika. Jedna od 6.800.000, jedna od 100.000 i jedna od 80.000. I svaki od njih uklonio je sve nečistoće svoga uma.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asoko nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa bandhumā nāma rājā pitā ahosi. Otac blaženog Vipassīja bio je kralj Bandhuma,

Bandhumatī nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Bandhumatī.

Bandhumassa rañño bandhumatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. I on je vladao iz svoje prestonici po imenu Bandhumatī.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa evaṁ abhinikkhamanaṁ ahosi evaṁ pabbajjā evaṁ padhānaṁ evaṁ abhisambodhi evaṁ dhammacakkappavattanaṁ. Blaženi Vipassī, plemeniti i potpuno probuđeni, ovako je napustio svoj dom, ovako postao beskućnik, ovakav veliki napor uložio i ovako pokrenuo točak učenja.

Te mayaṁ, mārisā, vipassimhi bhagavati brahmacariyaṁ caritvā kāmesu kāmacchandaṁ virājetvā idhūpapannā’ti … Vodeći svetački život predvođeni blaženim Vipassījem, mi izgubismo želju za zadovoljstvima čula i preporodismo se na ovom mestu.”

pe…

Tasmiṁyeva kho, bhikkhave, devanikāye anekāni devatāsahassāni anekāni devatāsatasahassāni yenāhaṁ tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Ekamantaṁ ṭhitā kho, bhikkhave, tā devatā maṁ etadavocuṁ: I druga božanstva, monasi, dođoše i ispričaše o Budama Sikhīju, Vessabhū, Kakusandhi, Koṇāgamani i Kassapi.

‘imasmiṁyeva kho, mārisā, bhaddakappe bhagavā etarahi arahaṁ sammāsambuddho loke uppanno.

Bhagavā, mārisā, khattiyo jātiyā khattiyakule uppanno.

Bhagavā, mārisā, gotamo gottena.

Bhagavato, mārisā, appakaṁ āyuppamāṇaṁ parittaṁ lahukaṁ yo ciraṁ jīvati, so vassasataṁ appaṁ vā bhiyyo.

Bhagavā, mārisā, assatthassa mūle abhisambuddho.

Bhagavato, mārisā, sāriputtamoggallānaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ.

Bhagavato, mārisā, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aḍḍhateḷasāni bhikkhusatāni. Bhagavato, mārisā, ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ.

Bhagavato, mārisā, ānando nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko.

Bhagavato, mārisā, suddhodano nāma rājā pitā ahosi.

Māyā nāma devī mātā ahosi janetti.

Kapilavatthu nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi.

Bhagavato, mārisā, evaṁ abhinikkhamanaṁ ahosi evaṁ pabbajjā evaṁ padhānaṁ evaṁ abhisambodhi evaṁ dhammacakkappavattanaṁ.

Te mayaṁ, mārisā, bhagavati brahmacariyaṁ caritvā kāmesu kāmacchandaṁ virājetvā idhūpapannā’ti.

Atha khvāhaṁ, bhikkhave, avihehi devehi saddhiṁ yena atappā devā tenupasaṅkamiṁ …pe…

atha khvāhaṁ, bhikkhave, avihehi ca devehi atappehi ca devehi saddhiṁ yena sudassā devā tenupasaṅkamiṁ.

Atha khvāhaṁ, bhikkhave, avihehi ca devehi atappehi ca devehi sudassehi ca devehi saddhiṁ yena sudassī devā tenupasaṅkamiṁ. Atha khvāhaṁ, bhikkhave, avihehi ca devehi atappehi ca devehi sudassehi ca devehi sudassīhi ca devehi saddhiṁ yena akaniṭṭhā devā tenupasaṅkamiṁ. Tasmiṁ, bhikkhave, devanikāye anekāni devatāsahassāni anekāni devatāsatasahassāni yenāhaṁ tenupasaṅkamiṁsu, upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Ekamantaṁ ṭhitā kho, bhikkhave, tā devatā maṁ etadavocuṁ:

‘ito so, mārisā, ekanavutikappe yaṁ vipassī bhagavā arahaṁ sammāsambuddho loke udapādi.

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho khattiyo jātiyā ahosi.

Khattiyakule udapādi.

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho koṇḍañño gottena ahosi.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asītivassasahassāni āyuppamāṇaṁ ahosi.

Vipassī, mārisā, bhagavā arahaṁ sammāsambuddho pāṭaliyā mūle abhisambuddho.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa khaṇḍatissaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ.

Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aṭṭhasaṭṭhibhikkhusatasahassaṁ.

Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi bhikkhusatasahassaṁ.

Eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi asītibhikkhusahassāni.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa ime tayo sāvakānaṁ sannipātā ahesuṁ sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa asoko nāma bhikkhu upaṭṭhāko ahosi aggupaṭṭhāko.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa bandhumā nāma rājā pitā ahosi bandhumatī nāma devī mātā ahosi janetti.

Bandhumassa rañño bandhumatī nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi.

Vipassissa, mārisā, bhagavato arahato sammāsambuddhassa evaṁ abhinikkhamanaṁ ahosi evaṁ pabbajjā evaṁ padhānaṁ evaṁ abhisambodhi, evaṁ dhammacakkappavattanaṁ.

Te mayaṁ, mārisā, vipassimhi bhagavati brahmacariyaṁ caritvā kāmesu kāmacchandaṁ virājetvā idhūpapannā’ti.

Tasmiṁyeva kho, bhikkhave, devanikāye anekāni devatāsahassāni anekāni devatāsatasahassāni yenāhaṁ tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Ekamantaṁ ṭhitā kho, bhikkhave, tā devatā maṁ etadavocuṁ:

‘ito so, mārisā, ekatiṁse kappe yaṁ sikhī bhagavā …pe…

te mayaṁ, mārisā, sikhimhi bhagavati tasmiññeva kho, mārisā, ekatiṁse kappe yaṁ vessabhū bhagavā …pe…

te mayaṁ, mārisā, vessabhumhi bhagavati …pe…

imasmiṁyeva kho, mārisā, bhaddakappe kakusandho koṇāgamano kassapo bhagavā …pe…

te mayaṁ, mārisā, kakusandhamhi koṇāgamanamhi kassapamhi bhagavati brahmacariyaṁ caritvā kāmesu kāmacchandaṁ virājetvā idhūpapannā’ti.

Tasmiṁyeva kho, bhikkhave, devanikāye anekāni devatāsahassāni anekāni devatāsatasahassāni yenāhaṁ tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Ekamantaṁ ṭhitā kho, bhikkhave, tā devatā maṁ etadavocuṁ: Na kraju, na hiljade božanstava, stotine hiljada njih dođoše do mene, pozdraviše me, pa stadoše sa strane. Stojeći tako, ovako rekoše:

‘imasmiṁyeva kho, mārisā, bhaddakappe bhagavā etarahi arahaṁ sammāsambuddho loke uppanno. „U ovome srećnom eonu, gospodo, Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni, se pojavio u ovome svetu.

Bhagavā, mārisā, khattiyo jātiyā, khattiyakule uppanno. Rođen je u porodici plemića,

Bhagavā, mārisā, gotamo gottena. u Gotama klanu.

Bhagavato, mārisā, appakaṁ āyuppamāṇaṁ parittaṁ lahukaṁ yo ciraṁ jīvati, so vassasataṁ appaṁ vā bhiyyo. Njegov životni vek je kratak, poput trenutka, jer dugovečna osoba sada poživi tek sto godina.

Bhagavā, mārisā, assatthassa mūle abhisambuddho. Postao je probuđen u podnožju assattha drveta.

Bhagavato, mārisā, sāriputtamoggallānaṁ nāma sāvakayugaṁ ahosi aggaṁ bhaddayugaṁ. Blaženi je imao imao je Sāriputtu i Mogggallānu kao dva svoja glavna učenika, bolje od svih drugih.

Bhagavato, mārisā, eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi aḍḍhateḷasāni bhikkhusatāni. Blaženi ima jednu zajednicu učenika.

Bhagavato, mārisā, ayaṁ eko sāvakānaṁ sannipāto ahosi sabbesaṁyeva khīṇāsavānaṁ. Njih 1.250 i svaki je uklonio sve nečistoće svoga uma.

Bhagavato, mārisā, ānando nāma bhikkhu upaṭṭhāko aggupaṭṭhāko ahosi. Kao ličnog pratioca imao je monaha po imenu Ānanda.

Bhagavato, mārisā, suddhodano nāma rājā pitā ahosi. Njegov otac bio je kralj Suddhodana,

Māyā nāma devī mātā ahosi janetti. a majka kraljica Māya.

Kapilavatthu nāma nagaraṁ rājadhānī ahosi. I on vlada iz svoje prestonici po imenu Kapilavatthu.

Bhagavato, mārisā, evaṁ abhinikkhamanaṁ ahosi, evaṁ pabbajjā, evaṁ padhānaṁ, evaṁ abhisambodhi, evaṁ dhammacakkappavattanaṁ. Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni, ovako je napustio svoj dom, ovako postao beskućnik, ovakav veliki napor uložio i ovako pokrenuo točak učenja.

Te mayaṁ, mārisā, bhagavati brahmacariyaṁ caritvā kāmesu kāmacchandaṁ virājetvā idhūpapannā’ti. Vodeći svetački život predvođeni Blaženim, mi izgubismo želju za zadovoljstvima čula i preporodismo se na ovom mestu.”

Iti kho, bhikkhave, tathāgatassevesā dhammadhātu suppaṭividdhā, yassā dhammadhātuyā suppaṭividdhattā tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati ‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ’ itipi. Monasi, zato što je potpuno pronikao u prirodu ovoga sveta, Tathāgata je u stanju da sve ovo zna o Budama iz prošlosti.

‘Evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ’ itipīti. ’Ovakvo je bilo poreklo tog Bude, ovako se zvao, iz tog je klana bio, ovakvi su mu bili postupci, ovakvi kvaliteti, ovakva mudrost, ovakvo boravište, ovakvo oslobođenje’.

Devatāpi tathāgatassa etamatthaṁ ārocesuṁ, yena tathāgato atīte buddhe parinibbute chinnapapañce chinnavaṭume pariyādinnavaṭṭe sabbadukkhavītivatte jātitopi anussarati, nāmatopi anussarati, gottatopi anussarati, āyuppamāṇatopi anussarati, sāvakayugatopi anussarati, sāvakasannipātatopi anussarati ‘evaṁjaccā te bhagavanto ahesuṁ’ itipi. Isto to su mu i božanstva ispričala.”

‘Evaṁnāmā evaṅgottā evaṁsīlā evaṁdhammā evaṁpaññā evaṁvihārī evaṁvimuttā te bhagavanto ahesuṁ’ itipī”ti.

Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.

Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.

Mahāpadānasuttaṁ niṭṭhitaṁ paṭhamaṁ.
PreviousNext