Other Translations: Deutsch , English
From:
Udāna 2.7 Nadahnuća 2.7
Ekaputtakasutta Sin jedinac
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Tena kho pana samayena aññatarassa upāsakassa ekaputtako piyo manāpo kālaṅkato hoti. U isto vreme je nekom nezaređenom sledbeniku sin jedinac, tako drag i voljen, umro.
Atha kho sambahulā upāsakā allavatthā allakesā divā divassa yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. Ekamantaṁ nisinne kho te upāsake bhagavā etadavoca: Onda u cik zore velika grupa sledbenika, mokrih ogrtača i kose, dođe do Blaženog, pokloni mu se, pa sedoše sa strane. Dok su tako sedeli, Blaženi im reče:
“kiṁ nu kho tumhe, upāsakā, allavatthā allakesā idhūpasaṅkamantā divā divassā”ti? „Zašto ste tako, mokrih ogrtača i kose, došli u cik zore?”
Evaṁ vutte, so upāsako bhagavantaṁ etadavoca: Na to jedan sledbenik reče Blaženom:
“mayhaṁ kho, bhante, ekaputtako piyo manāpo kālaṅkato. „Poštovani gospodine, moj sin jedinac, tako drag i voljen, umro je.
Tena mayaṁ allavatthā allakesā idhūpasaṅkamantā divā divassā”ti. Zato smo, mokrih ogrtača i kose, došli u cik zore.”
Atha kho bhagavā etamatthaṁ viditvā tāyaṁ velāyaṁ imaṁ udānaṁ udānesi: Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:
“Piyarūpassādagadhitāse, „Mnoštvo bogova i ljudi okovano je
Devakāyā puthu manussā ca; zadovoljstvom u oblicima koje vole;
Aghāvino parijunnā, tako jadni i iscrpljeni,
Maccurājassa vasaṁ gacchanti. pod vlast kralja smrti padaju.
Ye ve divā ca ratto ca, Pažljivi, koji dan i noć
Appamattā jahanti piyarūpaṁ; napuštaju što prijatno jeste,
Te ve khaṇanti aghamūlaṁ, kopaju koren patnje, taj mamac smrti
Maccuno āmisaṁ durativattan”ti. kojem je tako teško odoleti.
Sattamaṁ.