Other Translations: Deutsch , English
From:
Udāna 3.10 Nadahnuća 3.10
Lokasutta Svet
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā uruvelāyaṁ viharati najjā nerañjarāya tīre bodhirukkhamūle paṭhamābhisambuddho. Jednom je, neposredno posle probuđenja, Blaženi boravio kraj Uruvele, na obali reke Nerañđare, u podnožnju bodhi drveta.
Tena kho pana samayena bhagavā sattāhaṁ ekapallaṅkena nisinno hoti vimuttisukhapaṭisaṁvedī. Tu je nedelju dana, bez prekida, sedeo prekrštenih nogu, obuzet srećom oslobođenja.
Atha kho bhagavā tassa sattāhassa accayena tamhā samādhimhā vuṭṭhahitvā buddhacakkhunā lokaṁ volokesi. A na kraju te sedmice, izašavši iz meditacije, Blaženi je svojim probuđenim okom osmotrio svet.
Addasā kho bhagavā buddhacakkhunā volokento satte anekehi santāpehi santappamāne, anekehi ca pariḷāhehi pariḍayhamāne—I vide kako su neka bića mučena mnogim mukama, kako su pržena mnogim vatrama –
rāgajehipi, dosajehipi, mohajehipi. nastalim iz žudnje, mržnje i konfuzije.
Atha kho bhagavā etamatthaṁ viditvā tāyaṁ velāyaṁ imaṁ udānaṁ udānesi: Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:
“Ayaṁ loko santāpajāto, „Ovaj svet je iz ognja rođen,
Phassapareto rogaṁ vadati attato; preplavljen utiscima, o bolesti govori kao o svojoj suštini.
Yena yena hi maññati, Kakvo god da nešto smatraš,
Tato taṁ hoti aññathā. to kasnije drugačije postane.
Aññathābhāvī bhavasatto loko, Postajući drugačiji, svet je ovaj okovan bivanjem,
Bhavapareto bhavamevābhinandati; mučen bivanjem, a ipak ushićen istim tim bivanjem.
Yadabhinandati taṁ bhayaṁ, Gde je ushićenje, tu je i bojazan,
Yassa bhāyati taṁ dukkhaṁ; a kada bojazni ima, to je bolno.
Bhavavippahānāya kho, Svetački život se živi upravo radi
Panidaṁ brahmacariyaṁ vussati. potpunog napuštanja takvog bivanja.
‘Ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā bhavena bhavassa vippamokkhamāhaṁsu, sabbe te avippamuttā bhavasmā’ti vadāmi. Koji god asketa ili brahman, govoreći o slobodi od bivanja, kaže da je ona moguća nastavljanjem bivanja, ja kažem da se nijedan od njih još nije oslobodio bivanja.
‘Ye vā pana keci samaṇā vā brāhmaṇā vā vibhavena bhavassa nissaraṇamāhaṁsu, sabbe te anissaṭā bhavasmā’ti vadāmi. Ili koji god asketa ili brahman, govoreći o slobodi od bivanja, kaže da je ona moguća begom od bivanja, ja kažem da se nijedan od njih još nije oslobodio bivanja.
Upadhiñhi paṭicca dukkhamidaṁ sambhoti, sabbupādānakkhayā natthi dukkhassa sambhavo. Na osnovu vezivanja ova patnja nastaje. Kada je svako vezivanje iskorenjeno, ni nastanka patnje nema.
Lokamimaṁ passa; Pogledajte ovaj svet,
puthū avijjāya paretā bhūtā bhūtaratā aparimuttā; preplavljen raznim vrstama neznanja. Bića koja se ushićuju bivanjem, nisu oslobođena bivanja.
ye hi keci bhavā sabbadhi sabbatthatāya sabbe te bhavā aniccā dukkhā vipariṇāmadhammāti. Kakvog god bivanja da ima, na bilo koji način, svako od njih je prolazna, bolna i promenljiva stvar.
Evametaṁ yathābhūtaṁ, Videći stvari kakve jesu,
Sammappaññāya passato; s mudrošću pravom,
Bhavataṇhā pahīyati, žudnja za bivanjem napuštena je,
Vibhavaṁ nābhinandati; kao što ni radosti u ne-bivanju nema.
Sabbaso taṇhānaṁ khayā, Sa potpunim nestankom žudnje,
Asesavirāganirodho nibbānaṁ. neznanje nestaje bez ostatka.
Tassa nibbutassa bhikkhuno, Za monaha koji oslobođen biva,
Anupādā punabbhavo na hoti; bez vezivanja, ni nastavka bivanja nema.
Abhibhūto māro vijitasaṅgāmo, Māru je savladao, u bici pobednik,
Upaccagā sabbabhavāni tādī”ti. on je taj što svako bivanje je prevladao.”
Dasamaṁ.
Nandavaggo tatiyo.
Tassuddānaṁ
Kammaṁ nando yasojo ca,
sāriputto ca kolito;
Pilindo kassapo piṇḍo,
sippaṁ lokena te dasāti.