Other Translations: Deutsch , English
From:
Udāna 4.5 Nadahnuća 4.5
Nāgasutta Slon
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā kosambiyaṁ viharati ghositārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Kosambija, u Ghositinom parku.
Tena kho pana samayena bhagavā ākiṇṇo viharati bhikkhūhi bhikkhunīhi upāsakehi upāsikāhi rājūhi rājamahāmattehi titthiyehi titthiyasāvakehi. Tu je živeo u velikoj grupi, pa su ga saletali monasi i monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, vladari i njihovi savetnici, učitelji drugih učenja i njihovi učenici.
Ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu viharati. U takvoj gužvi je bilo mučno, a ne lako živeti.
Atha kho bhagavato etadahosi: Na to Blaženi pomisli:
“ahaṁ kho etarahi ākiṇṇo viharāmi bhikkhūhi bhikkhunīhi upāsakehi upāsikāhi rājūhi rājamahāmattehi titthiyehi titthiyasāvakehi. „Sada živim u velikoj grupi…
Ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu viharāmi. U takvoj gužvi je mučno, a ne lako živeti.
Yannūnāhaṁ eko gaṇasmā vūpakaṭṭho vihareyyan”ti. Kako bi bilo kad bih se izdvojio i živeo podalje od ove gužve?”
Atha kho bhagavā pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya kosambiṁ piṇḍāya pāvisi. Tako se ujutru Blaženi obuče, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Kosambija da prosi hranu.
Kosambiyaṁ piṇḍāya caritvā pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkanto sāmaṁ senāsanaṁ saṁsāmetvā pattacīvaramādāya anāmantetvā upaṭṭhākaṁ anapaloketvā bhikkhusaṅghaṁ eko adutiyo yena pālileyyakaṁ tena cārikaṁ pakkāmi. Kad je prošao Kosambi i vratio se iz prošenja hrane, posle obroka, pospremi on mesto na kojem je boravio, uze prosjačku zdelu i gornji ogrtač, te ne javivši se ni svojim pratiocima, niti zajednici monaha, zaputi sam, bez ikoga, u pravcu Pārileyyake.
Anupubbena cārikaṁ caramāno yena pālileyyakaṁ tadavasari. Idući tako od sela do sela, stigao je na kraju u Pārileyyaku.
Tatra sudaṁ bhagavā pālileyyake viharati rakkhitavanasaṇḍe bhaddasālamūle. Tu je Blaženi boravio u Rakkhita šumi, u podnožju salovog drveta.
Aññataropi kho hatthināgo ākiṇṇo viharati hatthīhi hatthinīhi hatthikalabhehi hatthicchāpehi. Chinnaggāni ceva tiṇāni khādati, obhaggobhaggañcassa sākhābhaṅgaṁ khādanti, āvilāni ca pānīyāni pivati, ogāhā cassa uttiṇṇassa hatthiniyo kāyaṁ upanighaṁsantiyo gacchanti. A jedan plemeniti slon je isto tako živeo u velikom krdu, pa su ga saletali drugi slonovi i slonice, mladi slonovi i mladunčad. Jeo je travu koja je bila izgažena, dok su oni jeli sveže listove koje je on skidao sa grana. Pio je vodu koja je bila zamućena, a kada bi hteo da se okupa u reci, slonice su pravile gužvu oko njega.
Ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu viharati. U takvoj gužvi je bilo mučno, a ne lako živeti.
Atha kho tassa hatthināgassa etadahosi: Onda taj plemeniti slon pomisli:
“ahaṁ kho etarahi ākiṇṇo viharāmi hatthīhi hatthinīhi hatthikalabhehi hatthicchāpehi, chinnaggāni ceva tiṇāni khādāmi, obhaggobhaggañca me sākhābhaṅgaṁ khādanti, āvilāni ca pānīyāni pivāmi, ogāhā ca me uttiṇṇassa hatthiniyo kāyaṁ upanighaṁsantiyo gacchanti, ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu viharāmi. „Sada živim u velikom krdu…
Yannūnāhaṁ eko gaṇasmā vūpakaṭṭho vihareyyan”ti. Kako bi bilo kad bih se izdvojio i živeo podalje od ove gužve?”
Atha kho so hatthināgo yūthā apakkamma yena pālileyyakaṁ rakkhitavanasaṇḍo bhaddasālamūlaṁ yena bhagavā tenupasaṅkami. I tako taj plemeniti slon napusti krdo i otide do Pārileyyake, Rakkhita šume, do Blaženog u podnožju salovog drveta.
Tatra sudaṁ so hatthināgo yasmiṁ padese bhagavā viharati taṁ padesaṁ appaharitaṁ karoti, soṇḍāya ca bhagavato pānīyaṁ paribhojanīyaṁ upaṭṭhāpeti. Na mestu gde je Blaženi boravio raskrčio je grmlje, te u surli doneo Blaženom vodu za piće i kupanje.
Atha kho bhagavato rahogatassa paṭisallīnassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: Onda se Blaženom, dok je boravio u osami, povučen, javi ova misao:
“ahaṁ kho pubbe ākiṇṇo vihāsiṁ bhikkhūhi bhikkhunīhi upāsakehi upāsikāhi rājūhi rājamahāmattehi titthiyehi titthiyasāvakehi, ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu vihāsiṁ. „Ranije sam živeo u velikoj grupi, pa su me saletali monasi i monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, vladari i njihovi savetnici, učitelji drugih učenja i njihovi učenici. U takvoj gužvi bilo je mučno, a ne lako živeti.
Somhi etarahi anākiṇṇo viharāmi bhikkhūhi bhikkhunīhi upāsakehi upāsikāhi rājūhi rājamahāmattehi titthiyehi titthiyasāvakehi, anākiṇṇo sukhaṁ phāsu viharāmī”ti. Ali sada me monasi i monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, vladari i njihovi savetnici, učitelji drugih učenja i njihovi učenici ne saleću. Bez takve gužve srećno je i lako živeti.”
Tassapi kho hatthināgassa evaṁ cetaso parivitakko udapādi: A i onom plemenitom slonu se javi ova misao:
“ahaṁ kho pubbe ākiṇṇo vihāsiṁ hatthīhi hatthinīhi hatthikalabhehi hatthicchāpehi, chinnaggāni ceva tiṇāni khādiṁ, obhaggobhaggañca me sākhābhaṅgaṁ khādiṁsu, āvilāni ca pānīyāni apāyiṁ, ogāhā ca me uttiṇṇassa hatthiniyo kāyaṁ upanighaṁsantiyo agamaṁsu, ākiṇṇo dukkhaṁ na phāsu vihāsiṁ. „Ranije sam živeo u velikom krdu, pa su me saletali drugi slonovi i slonice, mladi slonovi i mladunčad. Jeo sam travu koja je bila izgažena, dok su oni jeli sveže listove koje sam ja skidao sa grana. Pio sam vodu koja je bila zamućena, a kada bi hteo da se okupam u reci, slonice su pravile gužvu oko mene. U takvoj gužvi je bilo mučno, a ne lako živeti.
Somhi etarahi anākiṇṇo viharāmi hatthīhi hatthinīhi hatthikalabhehi hatthicchāpehi, acchinnaggāni ceva tiṇāni khādāmi, obhaggobhaggañca me sākhābhaṅgaṁ na khādanti, anāvilāni ca pānīyāni pivāmi, ogāhā ca me uttiṇṇassa hatthiniyo na kāyaṁ upanighaṁsantiyo gacchanti, anākiṇṇo sukhaṁ phāsu viharāmī”ti. Ali sada me drugi slonovi i slonice, mladi slonovi i mladunčad ne saleću. Jedem travu koja nije izgažena, dok oni ne jedu sveže listove koje sam ja skinuo sa grana. Pijem vodu koja nije zamućena, a kad hoću da se okupam u reci, slonice ne prave gužvu oko mene. Bez takve gužve srećno je i lako živeti.”
Atha kho bhagavā attano ca pavivekaṁ viditvā tassa ca hatthināgassa cetasā cetoparivitakkamaññāya tāyaṁ velāyaṁ imaṁ udānaṁ udānesi: Onda Blaženi, razumevši sopstvenu osamu i znajući misao koja se javila u umu tog plemenitog slona, izgovori ove nadahnute stihove:
“Etaṁ nāgassa nāgena, „Um ovog plemenitog slona,
īsādantassa hatthino; sa kljovama poput jarbola,
Sameti cittaṁ cittena, i um Tathāgate se podudaraju:
yadeko ramatī mano”ti. divno je živeti osamljen u šumi!”
Pañcamaṁ.