Other Translations: Deutsch , English , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 5.1 Budini govori tematski grupisani 5.1
1. Bhikkhunīvagga 1. Poglavlje o monahinjama
Āḷavikāsutta Āḷavikā
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Atha kho āḷavikā bhikkhunī pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya sāvatthiṁ piṇḍāya pāvisi. I jednoga jutra monahinja Āḷavikā se obukla, uzela svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenula put Sāvatthīja da prosi hranu.
Sāvatthiyaṁ piṇḍāya caritvā pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkantā yena andhavanaṁ tenupasaṅkami vivekatthinī. A kad je isprosila hranu u Sāvatthīju i vratila se, posle obroka, otide ona do Slepčevog gaja, tragajući za osamom.
Atha kho māro pāpimā āḷavikāya bhikkhuniyā bhayaṁ chambhitattaṁ lomahaṁsaṁ uppādetukāmo vivekamhā cāvetukāmo yena āḷavikā bhikkhunī tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā āḷavikaṁ bhikkhuniṁ gāthāya ajjhabhāsi: Tu joj Māra, Zli, u želji da u monahinji Āḷāviki izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da je otera iz osame, priđe i obrati joj se ovim stihovima:
“Natthi nissaraṇaṁ loke, „Nema bega u ovome svetu,
kiṁ vivekena kāhasi; pa šta onda radiš tu u osami?
Bhuñjassu kāmaratiyo, Uživaj u radostima čulnih zadovoljstava,
māhu pacchānutāpinī”ti. nemoj posle da se kaješ!”
Atha kho āḷavikāya bhikkhuniyā etadahosi: Na to monahinja Āḷāvika pomisli:
“ko nu khvāyaṁ manusso vā amanusso vā gāthaṁ bhāsatī”ti? „Ko je izgovorio ove stihove – ljudsko ili neljudsko biće?”
Atha kho āḷavikāya bhikkhuniyā etadahosi: I dalje pomisli:
“māro kho ayaṁ pāpimā mama bhayaṁ chambhitattaṁ lomahaṁsaṁ uppādetukāmo vivekamhā cāvetukāmo gāthaṁ bhāsatī”ti. „Māra, Zli, to izgovori, u želji da u meni izazove strah, uznemirenost i jezu, u želji da me otera iz osame.”
Atha kho āḷavikā bhikkhunī “māro ayaṁ pāpimā” iti viditvā māraṁ pāpimantaṁ gāthāhi paccabhāsi: Tako mu monahinja Āḷāvika, razumevši: „Ovo je Māra, Zli”, odgovori stihovima:
“Atthi nissaraṇaṁ loke, „Postoji beg u ovome svetu,
paññāya me suphussitaṁ; koje dobro uočih svojom mudrošću.
Pamattabandhu pāpima, O Zli, kralju nepažljivih,
na tvaṁ jānāsi taṁ padaṁ. Ti ne poznaješ to stanje.
Sattisūlūpamā kāmā, Čulna zadovoljstva su poput dželatove sekire,
khandhāsaṁ adhikuṭṭanā; sastojci bića njegov veliki panj.
Yaṁ tvaṁ kāmaratiṁ brūsi, Ono što nazivaš čulnom radošću,
arati mayha sā ahū”ti. za mene je postalo ne-radost.”
Atha kho māro pāpimā “jānāti maṁ āḷavikā bhikkhunī”ti dukkhī dummano tatthevantaradhāyīti. Na to Māra, Zli, shvativši: „Monahinja Āḷāvika me prepoznala”, tužan i potišten nesta u trenu.