Other Translations: Deutsch , English
From: ,
Saṁyutta Nikāya 22.1 Budini govori tematski grupisani 22.1
1. Nakulapituvagga 1. Nakulapitā
Nakulapitusutta Nakulapitā
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā bhaggesu viharati susumāragire bhesakaḷāvane migadāye. Jednom je Blaženi boravio među Bhaggama, kraj grada Susumāragirija, u Bhesakalā gaju, utočištu za jelene.
Atha kho nakulapitā gahapati yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho nakulapitā gahapati bhagavantaṁ etadavoca: U to vreme je domaćin Nakulapitā otišao do Blaženoga i kad je stigao i poklonio mu se, sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, reče on Blaženome:
“Ahamasmi, bhante, jiṇṇo vuḍḍho mahallako addhagato vayoanuppatto āturakāyo abhikkhaṇātaṅko. „Gospodine, ja sam slab čovek, star, poodmaklih godina, stigao u poslednji period svoga života. Telo mi je bolno i svakog trenutka sve bolesnije.
Aniccadassāvī kho panāhaṁ, bhante, bhagavato manobhāvanīyānañca bhikkhūnaṁ. Zaista se retko dešava da vidim Blaženoga i monahe koji okrepljuju srce.
Ovadatu maṁ, bhante, bhagavā; Može li Blaženi da me pouči,
anusāsatu maṁ, bhante, bhagavā; može li Blaženi da me uputi,
yaṁ mamassa dīgharattaṁ hitāya sukhāyā”ti. i to će zadugo biti na moju korist i sreću!”
“Evametaṁ, gahapati, evametaṁ, gahapati. „Tako je, domaćine, tako je.
Āturo hāyaṁ, gahapati, kāyo aṇḍabhūto pariyonaddho. Telo je bolno, slabo i tegobno.
Yo hi, gahapati, imaṁ kāyaṁ pariharanto muhuttampi ārogyaṁ paṭijāneyya, kimaññatra bālyā? Jer ko će, starajući se o ovome telu, tvrditi i za trenutak da je ono sasvim zdravo, sem iz potpune ludosti?
Tasmātiha te, gahapati, evaṁ sikkhitabbaṁ: Ovako sebe treba da vežbaš:
‘āturakāyassa me sato cittaṁ anāturaṁ bhavissatī’ti. ’Čak i ako je moje telo bolno, moj um biće bez bola.’
Evañhi te, gahapati, sikkhitabban”ti. Tako treba sebe da vežbaš.”
Atha kho nakulapitā gahapati bhagavato bhāsitaṁ abhinanditvā anumoditvā uṭṭhāyāsanā bhagavantaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā yenāyasmā sāriputto tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā āyasmantaṁ sāriputtaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinnaṁ kho nakulapitaraṁ gahapatiṁ āyasmā sāriputto etadavoca: Onda domaćin Nakulapitā, ushićen i odobravajući reči Blaženoga, ustade sa svog sedišta i — poklonivši se Blaženome i obišavši ga tako da mu ostane sa desne strane — otide do poštovanog Sāriputte, te kad je stigao, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, poštovani Sāriputta mu reče:
“vippasannāni kho te, gahapati, indriyāni; „Tvoja čula su smirena, domaćine;
parisuddho mukhavaṇṇo pariyodāto. tvoje lice čisto i blistavo.
Alattha no ajja bhagavato sammukhā dhammiṁ kathaṁ savanāyā”ti? Jesi li ti imao prilike da danas slušaš govor o Dhammi u prisustvu Blaženoga?”
“Kathañhi no siyā, bhante. „Kako bi moglo biti drugačije, gospodine?
Idānāhaṁ, bhante, bhagavatā dhammiyā kathāya amatena abhisitto”ti. Samo što me je Blaženi poškropio besmrtnom ambrozijom govora o Dhammi.”
“Yathā kathaṁ pana tvaṁ, gahapati, bhagavatā dhammiyā kathāya amatena abhisitto”ti? „A kako te je to Blaženi poškropio besmrtnom ambrozijom govora o Dhammi?”
“Idhāhaṁ, bhante, yena bhagavā tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁ. Ekamantaṁ nisinno khvāhaṁ, bhante, bhagavantaṁ etadavocaṁ: „Malopre sam otišao do Blaženoga i kad sam stigao i poklonio mu se, seo sam sa strane. Dok sam tako sedeo sa strane, rekoh mu:
‘ahamasmi, bhante, jiṇṇo vuḍḍho mahallako addhagato vayoanuppatto āturakāyo abhikkhaṇātaṅko. „Gospodine, ja sam slab čovek, star, poodmaklih godina, stigao u poslednji period svoga života. Telo mi je bolno i svakog trenutka sve bolesnije.
Aniccadassāvī kho panāhaṁ, bhante, bhagavato manobhāvanīyānañca bhikkhūnaṁ. Zaista se retko dešava da vidim Blaženoga i monahe koji okrepljuju srce.
Ovadatu maṁ, bhante, bhagavā; Može li Blaženi da me pouči,
anusāsatu maṁ, bhante, bhagavā; može li Blaženi da me uputi,
yaṁ mamassa dīgharattaṁ hitāya sukhāyā’ti. i to će zadugo biti na moju korist i sreću!”
Evaṁ vutte, maṁ, bhante, bhagavā etadavoca: Čuvši to, Blaženi mi ovako odgovori:
‘evametaṁ, gahapati, evametaṁ, gahapati. „Tako je, domaćine, tako je.
Āturo hāyaṁ, gahapati, kāyo aṇḍabhūto pariyonaddho. Telo je bolno, slabo i tegobno.
Yo hi, gahapati, imaṁ kāyaṁ pariharanto muhuttampi ārogyaṁ paṭijāneyya, kimaññatra bālyā? Jer ko će, starajući se o ovome telu, tvrditi i za trenutak da je ono sasvim zdravo, sem iz potpune ludosti?
Tasmātiha te, gahapati, evaṁ sikkhitabbaṁ—Ovako sebe treba da vežbaš:
āturakāyassa me sato cittaṁ anāturaṁ bhavissatīti. ’Čak i ako je moje telo bolno, moj um biće bez bola.’
Evañhi te, gahapati, sikkhitabban’ti. Tako treba sebe da vežbaš.”
Evaṁ khvāhaṁ, bhante, bhagavatā dhammiyā kathāya amatena abhisitto”ti. I tako me je Blaženi poškropio besmrtnom ambrozijom govora o Dhammi.”
“Na hi pana taṁ, gahapati, paṭibhāsi bhagavantaṁ uttariṁ paṭipucchituṁ: „Ali zašto ti ne pade na pamet da dalje pitaš Blaženoga:
‘kittāvatā nu kho, bhante, āturakāyo ceva hoti āturacitto ca, kittāvatā ca pana āturakāyo hi kho hoti no ca āturacitto’”ti? ’Na koji nas to način pogađa bol i u telu i u umu? A na koji način nas pogađa bol samo u telu, ali ne i u umu?’”
“Dūratopi kho mayaṁ, bhante, āgaccheyyāma āyasmato sāriputtassa santike etassa bhāsitassa atthamaññātuṁ. „Zaista, gospodine, došao bih izdaleka da od poštovanog Sāriputte saznam značenje tih reči.
Sādhu vatāyasmantaṁyeva sāriputtaṁ paṭibhātu etassa bhāsitassa attho”ti. Bilo bi dobro ako bi mi poštovani Sāriputta objasnio značenje svojih reči.”
“Tena hi, gahapati, suṇāhi, sādhukaṁ manasi karohi; bhāsissāmī”ti. „U tom slučaju, domaćine, slušaj i dobro zapamti šta ću ti reći.”
“Evaṁ, bhante”ti kho nakulapitā gahapati āyasmato sāriputtassa paccassosi. „Da, poštovani gospodine”, odgovori domaćin Nakulapitā.
Āyasmā sāriputto etadavoca: A poštovani Sāriputa ovako nastavi:
“Kathañca, gahapati, āturakāyo ceva hoti, āturacitto ca? „Dakle, na koji način nas pogađa bol i u telu i u umu?
Idha, gahapati, assutavā puthujjano ariyānaṁ adassāvī ariyadhammassa akovido ariyadhamme avinīto sappurisānaṁ adassāvī sappurisadhammassa akovido sappurisadhamme avinīto Kada neuk, običan čovek, koji ne poštuje plemenite, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, koji ne poštuje istinske ljude, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju,
rūpaṁ attato samanupassati, rūpavantaṁ vā attānaṁ; attani vā rūpaṁ, rūpasmiṁ vā attānaṁ. misli da je materijalni oblik (telo) njegovo sopstvo ili da sopstvo poseduje oblik ili da je oblik u sopstvu ili da je sopstvo u obliku.
‘Ahaṁ rūpaṁ, mama rūpan’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Opsednut je idejama ’Ja sam oblik’ ili ’Oblik je moj’.
Tassa ‘ahaṁ rūpaṁ, mama rūpan’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyino taṁ rūpaṁ vipariṇamati aññathā hoti. I dok je on opsednut tim idejama, njegov oblik se menja i prolazi,
Tassa rūpavipariṇāmaññathābhāvā uppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. pa ga obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti oblika.
Vedanaṁ attato samanupassati, vedanāvantaṁ vā attānaṁ; attani vā vedanaṁ, vedanāya vā attānaṁ. On misli da je osećaj sopstvo ili da sopstvo poseduje osećaj ili da je osećaj u sopstvu ili da je sopstvo u osećaju.
‘Ahaṁ vedanā, mama vedanā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Opsednut je idejama ’Ja sam osećaj’ ili ’Osećaj je moj’.
Tassa ‘ahaṁ vedanā, mama vedanā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyino, sā vedanā vipariṇamati aññathā hoti. I dok je on opsednut tim idejama, njegov osećaj se menja i prolazi,
Tassa vedanāvipariṇāmaññathābhāvā uppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. pa ga obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti osećaja.
Saññaṁ attato samanupassati, saññāvantaṁ vā attānaṁ; attani vā saññaṁ, saññāya vā attānaṁ. On misli da je opažaj sopstvo ili da sopstvo poseduje opažaj ili da je opažaj u sopstvu ili da je sopstvo u opažaju.
‘Ahaṁ saññā, mama saññā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Opsednut je idejama ’Ja sam opažaj’ ili ’Opažaj je moj’.
Tassa ‘ahaṁ saññā, mama saññā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyino, sā saññā vipariṇamati aññathā hoti. I dok je on opsednut tim idejama, njegov opažaj se menja i prolazi,
Tassa saññāvipariṇāmaññathābhāvā uppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. pa ga obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti opažaja.
Saṅkhāre attato samanupassati, saṅkhāravantaṁ vā attānaṁ; attani vā saṅkhāre, saṅkhāresu vā attānaṁ. On misli da su mentalni obrasci sopstvo ili da sopstvo poseduje mentalne obrasce ili da su mentalni obrasci u sopstvu ili da je sopstvo u mentalnim obrascima.
‘Ahaṁ saṅkhārā, mama saṅkhārā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Opsednut je idejama ’Ja sam mentalni obrasci’ ili ’Mentalni obrasci su moji’.
Tassa ‘ahaṁ saṅkhārā, mama saṅkhārā’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyino, te saṅkhārā vipariṇamanti aññathā honti. I dok je on opsednut tim idejama, njegovi mentalni obrasci se menjaju i prolaze,
Tassa saṅkhāravipariṇāmaññathābhāvā uppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. pa ga obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti mentalnih obrazaca.
Viññāṇaṁ attato samanupassati, viññāṇavantaṁ vā attānaṁ; attani vā viññāṇaṁ, viññāṇasmiṁ vā attānaṁ. On misli da je svest sopstvo ili da sopstvo poseduje svest ili da je svest u sopstvu ili da je sopstvo u svesti.
‘Ahaṁ viññāṇaṁ, mama viññāṇan’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Opsednut je idejama ’Ja sam svest’ ili ’Svest je moja’.
Tassa ‘ahaṁ viññāṇaṁ, mama viññāṇan’ti pariyuṭṭhaṭṭhāyino, taṁ viññāṇaṁ vipariṇamati aññathā hoti. I dok je on opsednut tim idejama, njegova svest se menja i prolazi,
Tassa viññāṇavipariṇāmaññathābhāvā uppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. pa ga obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti.
Evaṁ kho, gahapati, āturakāyo ceva hoti āturacitto ca. Na taj način, domaćine, nas pogađa bol i u telu i u umu.
Kathañca, gahapati, āturakāyo hi kho hoti no ca āturacitto? A na koji način nas pogađa bol u telu, ali ne i u umu?
Idha, gahapati, sutavā ariyasāvako ariyānaṁ dassāvī ariyadhammassa kovido ariyadhamme suvinīto sappurisānaṁ dassāvī sappurisadhammassa kovido sappurisadhamme suvinīto Ima slučajeva, domaćine, kada dobro upućen plemeniti učenik, koji poštuje plemenite, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, koji poštuje istinske ljude, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban,
na rūpaṁ attato samanupassati, na rūpavantaṁ vā attānaṁ; na attani vā rūpaṁ, na rūpasmiṁ vā attānaṁ. ne misli da je materijalni oblik (telo) njegovo sopstvo ili da sopstvo poseduje oblik ili da je oblik u sopstvu ili da je sopstvo u obliku.
‘Ahaṁ rūpaṁ, mama rūpan’ti na pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Nije opsednut idejama ’Ja sam oblik’ ili ’Oblik je moj’.
Tassa ‘ahaṁ rūpaṁ, mama rūpan’ti apariyuṭṭhaṭṭhāyino, taṁ rūpaṁ vipariṇamati aññathā hoti. I dok nije on opsednut tim idejama, njegov oblik se menja i prolazi,
Tassa rūpavipariṇāmaññathābhāvā nuppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ali njega ne obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti oblika.
Na vedanaṁ attato samanupassati, na vedanāvantaṁ vā attānaṁ; na attani vā vedanaṁ, na vedanāya vā attānaṁ. On ne misli da je osećaj sopstvo ili da sopstvo poseduje osećaj ili da je osećaj u sopstvu ili da je sopstvo u osećaju.
‘Ahaṁ vedanā, mama vedanā’ti na pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Nije opsednut idejama ’Ja sam osećaj’ ili ’Osećaj je moj’.
Tassa ‘ahaṁ vedanā, mama vedanā’ti apariyuṭṭhaṭṭhāyino, sā vedanā vipariṇamati aññathā hoti. I dok on nije opsednut tim idejama, njegov osećaj se menja i prolazi,
Tassa vedanāvipariṇāmaññathābhāvā nuppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ali njega ne obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti osećaja.
Na saññaṁ attato samanupassati, na saññāvantaṁ vā attānaṁ; na attani vā saññaṁ, na saññāya vā attānaṁ. On ne misli da je opažaj sopstvo ili da sopstvo poseduje opažaj ili da je opažaj u sopstvu ili da je sopstvo u opažaju.
‘Ahaṁ saññā, mama saññā’ti na pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Nije opsednut idejama ’Ja sam opažaj’ ili ’Opažaj je moj’.
Tassa ‘ahaṁ saññā, mama saññā’ti apariyuṭṭhaṭṭhāyino, sā saññā vipariṇamati aññathā hoti. I dok on nije opsednut tim idejama, njegov opažaj se menja i prolazi,
Tassa saññāvipariṇāmaññathābhāvā nuppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ali njega ne obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti opažaja.
Na saṅkhāre attato samanupassati, na saṅkhāravantaṁ vā attānaṁ; na attani vā saṅkhāre, na saṅkhāresu vā attānaṁ. On ne misli da su mentalni obrasci sopstvo ili da sopstvo poseduje mentalne obrasce ili da su mentalni obrasci u sopstvu ili da je sopstvo u mentalnim obrascima.
‘Ahaṁ saṅkhārā, mama saṅkhārā’ti na pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Nije opsednut je idejama ’Ja sam mentalni obrasci’ ili ’Mentalni obrasci su moji’.
Tassa ‘ahaṁ saṅkhārā, mama saṅkhārā’ti apariyuṭṭhaṭṭhāyino, te saṅkhārā vipariṇamanti aññathā honti. I dok on nije opsednut tim idejama, njegovi mentalni obrasci se menjaju i prolaze,
Tassa saṅkhāravipariṇāmaññathābhāvā nuppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ali njega ne obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti mentalnih obrazaca.
Na viññāṇaṁ attato samanupassati, na viññāṇavantaṁ vā attānaṁ; na attani vā viññāṇaṁ, na viññāṇasmiṁ vā attānaṁ. On ne misli da je svest sopstvo ili da sopstvo poseduje svest ili da je svest u sopstvu ili da je sopstvo u svesti.
‘Ahaṁ viññāṇaṁ, mama viññāṇan’ti na pariyuṭṭhaṭṭhāyī hoti. Nije opsednut idejama ’Ja sam svest’ ili ’Svest je moja’.
Tassa ‘ahaṁ viññāṇaṁ, mama viññāṇan’ti apariyuṭṭhaṭṭhāyino, taṁ viññāṇaṁ vipariṇamati aññathā hoti. I dok on nije opsednut tim idejama, njegova svest se menja i prolazi,
Tassa viññāṇavipariṇāmaññathābhāvā nuppajjanti sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ali njega ne obuzima tuga, naricanje, bol, nespokojstvo i očaj zbog te promene i prolaznosti svesti.
Evaṁ kho, gahapati, āturakāyo hoti no ca āturacitto”ti. Na taj način nas, domaćine, pogađa bol u telu, ali ne i u umu.”
Idamavoca āyasmā sāriputto. Tako reče poštovani Sāriputta.
Attamano nakulapitā gahapati āyasmato sāriputtassa bhāsitaṁ abhinandīti. Zadovoljan, domaćin Nakulapitā se obradova rečima poštovanog Sāriputte.
Paṭhamaṁ.