Other Translations: Deutsch , English
From:
UdÄna 2.1 NadahnuÄa 2.1
Mucalindasutta
Evaį¹ me sutaį¹āOvako sam Äuo.
ekaį¹ samayaį¹ bhagavÄ uruvelÄyaį¹ viharati najjÄ neraƱjarÄya tÄ«re mucalindamÅ«le paį¹hamÄbhisambuddho. Jednom je, neposredno posle probuÄenja, Blaženi boravio kraj Uruvele, na obali reke NeraƱÄare, u podnožnju muÄalinda drveta.
Tena kho pana samayena bhagavÄ sattÄhaį¹ ekapallaį¹
kena nisinno hoti vimuttisukhapaį¹isaį¹vedÄ«. Tu je nedelju dana, bez prekida, sedeo prekrÅ”tenih nogu, obuzet sreÄom osloboÄenja.
Tena kho pana samayena mahÄ akÄlamegho udapÄdi sattÄhavaddalikÄ sÄ«tavÄtaduddinÄ«. I odjednom se, kad mu vreme nije, pojavi ogromni oblak, doneseÄi nedelju dana kiÅ”e, hladnog vetra i nevremena.
Atha kho mucalindo nÄgarÄjÄ sakabhavanÄ nikkhamitvÄ bhagavato kÄyaį¹ sattakkhattuį¹ bhogehi parikkhipitvÄ uparimuddhani mahantaį¹ phaį¹aį¹ vihacca aį¹į¹hÄsi: Onda MuÄalinda, kralj zmajeva, izaÄe iz svog skroviÅ”ta, sedam puta obmota telo Blaženog i nadvi se iznad njega, razmiÅ”ljajuÄi:
āmÄ bhagavantaį¹ sÄ«taį¹, mÄ bhagavantaį¹ uį¹haį¹, mÄ bhagavantaį¹ įøaį¹samakasavÄtÄtapasarÄ«sapasamphassoāti. āNeka Blaženom ne bude hladno, neka blaženom ne bude toplo, neka ga ne dodiruju muve, komarci, hladnoÄa, vetar, ni gmizavci.ā
Atha kho bhagavÄ tassa sattÄhassa accayena tamhÄ samÄdhimhÄ vuį¹į¹hÄsi. A na kraju te sedmice, Blaženi izaÄe iz meditacije.
Atha kho mucalindo nÄgarÄjÄ viddhaį¹ vigatavalÄhakaį¹ devaį¹ viditvÄ bhagavato kÄyÄ bhoge viniveį¹hetvÄ sakavaį¹į¹aį¹ paį¹isaį¹haritvÄ mÄį¹avakavaį¹į¹aį¹ abhinimminitvÄ bhagavato purato aį¹į¹hÄsi paƱjaliko bhagavantaį¹ namassamÄno. Na to MuÄalinda, videvÅ”i da je nebo sada vedro, bez oblaka, oslobodi telo Blaženog. Potom se pretvori u mladog brahmana i stade pred Blaženog sklopljenih dlanova, u znak poÅ”tovanja.
Atha kho bhagavÄ etamatthaį¹ viditvÄ tÄyaį¹ velÄyaį¹ imaį¹ udÄnaį¹ udÄnesi: Onda Blaženi, razumevÅ”i znaÄenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:
āSukho viveko tuį¹į¹hassa, SreÄna je samoÄa zadovoljnome,
sutadhammassa passato; onome ko Dhammu je Äuo i zna.
AbyÄpajjaį¹ sukhaį¹ loke, SreÄan je nenasilnik u svetu ovome,
pÄį¹abhÅ«tesu saį¹yamo. onaj ko ne povredi nijedno biÄe.
SukhÄ virÄgatÄ loke, SreÄa je ne žudeti u svetu ovome,
kÄmÄnaį¹ samatikkamo; potpuno prevladati Äulnu želju.
AsmimÄnassa yo vinayo, Ali za onog ko obmanu zvanu āja samā prozre,
etaį¹ ve paramaį¹ sukhanāti. to je zaista najveÄa sreÄa.
Paį¹hamaį¹.